O subotičkoj Dužijanci je tijekom 23 i pol godine postojanja našega tjednika napisano pregršt tekstova, izvještaja i uvodnika. Ipak, značaj ove manifestacije za hrvatsku zajednicu u Subotici, ali i u Srbiji, dovoljan je razlog da se ponovno osvrnemo na nju. 
Središnja proslava Dužijance održana je 9. kolovoza, nakon višednevnoga programa čiji ritam odavno nije stvar jednoga vikenda. Cijeli ciklus, od blagoslova žita preko žetve/risa do zahvale, proteže se kroz više mjeseci okupljajući brojne sudionike i posjetitelje. Vrhunac su misa zahvalnica u katedrali svete Terezije Avilske i predaja kruha od novoga žita predstavnicima Grada na središnjem Trgu slobode.
Činjenica da ova žetvena svečanost traje već 116 godina govori više od većine svečanih rečenica. Od daleke 1911. i kerske župe u kojoj je rođena kao javna manifestacija, Dužijanca je preživjela promjene država, granica i društvenih uređenja. U njezinoj je srži vjerska zahvala za rod, ali je u nju tijekom desetljeća utkan pravi identitetski mozaik bunjevačkih Hrvata na sjeveru Bačke – običaji, ikavica, pjesma, nošnja, tambura... 
Zato Dužijancu ne treba promatrati samo kao folklornu razglednicu prošlosti. Njezina se vrijednost ogleda i u tome što svoje naslijeđe – sudeći po broju djece i mladih koje smo vidjeli proteklih dana – čini živim i za generacije koje dolaze. Za hrvatsku manjinu u Subotici, pa i u Srbiji, ona je i svojevrsna godišnja potvrda vlastite opstojnosti, tim važnija u okolnostima višedesetljetnog smanjivanja broja pripadnika te zajednice.
Dužijanca se održava u kolovozu, mjesecu u kojem se srpsko-hrvatski odnosi tradicionalno dodatno zaoštravaju zbog obilježavanja obljetnice Oluje. U tom razdoblju politička retorika s obje strane doseže jedan od svojih godišnjih vrhunaca, a njezin se odjek neizbježno osjeti i među pripadnicima dviju manjinskih zajednica – Hrvatima u Srbiji i Srbima u Hrvatskoj. Posebno zabrinjava kada se povijesna i politička neslaganja pretvaraju u kolektivno stigmatiziranje čitavih naroda. Nažalost, retorika kojom se stvara nepovjerenje prema Hrvatima, u dijelu ovdašnjeg javnog prostora nije vezana samo uz nekoliko dana u kolovozu. 
D. B. P.