Slavimo ove subote Veliku Gospu, velikom nazivamo onu koja nas uči skromnosti i poniznosti. Iako je njezina uloga u povijesti spasenja iznimna, ona ostaje ponizna službenica Gospodnja, kako sebe naziva kada prima vijest o velikom djelu koje joj je Bog namijenio.
Vrhunac Božjeg zahvata u ljudsku povijest je slanje svoga Sina u svijet. Iako se Izraelcima ovakav dolazak Mesije nije činio dovoljno izvanrednim, on to jeste bio. Bog je postao čovjek, došao je na svijet kao što svaki čovjek dolazi, ali će imati posebnu majku, koja će biti dostojna postati majka Božjeg Sina. Njezina dostojnost nije ni u plemenitom rodu, niti u nekakvom imetku. Njezina je veličina u poniznosti i spremnosti da se stavi Bogu na raspolaganje.
Ponizna službenica
Čitamo u Lukinom evanđelju hvalospjev koji Marija izgovara u susretu s Elizabetom povodom uzvišene zadaće koju joj je Bog povjerio. Riječi koje tada izgovara odraz su njezine duhovne veličine po kojoj je dostojna biti Majka Spasiteljeva. Ona se ne oholi što joj je povjerena tako važna uloga, ne smatra sebe velikom, nego slavi Božju veličinu što je odabrao nju malu. Ostaje ponizna te sebe naziva neznatnom službenicom. Svjesna iskazane časti, ipak se smatra nedostojnom tolike Božje milosti da bude majka njegovog Sina.
Ova iskazana čast može joj donijeti probleme među ljudima te velike promjene u životu, okrenuti ga skroz drukčije od onoga što je planirala, ipak ona slavi Boga i izgovara pred svojom rođakinjom hvalospjev u kojem veliča Gospodina i raduje se onome što joj je namijenio. Ona, svjesna velike dobrote Božje i veličine povjereno joj uloge, hvali njegovu dobrotu, koju iskazuje onima koji su mu vjerni. Ona, neznatna, obična djevojka, uzvišena je do uloge majke Božjega Sina, ali u tome ne nalazi povod za hvalisanje i nadmeno ponašanje, već povod za slavljenje Gospodina i njegovih velikih djela.
Vršitelji Božje volje
Kroz ovaj hvalospjev, kao i kroz cijeli svoj život, Marija nas uči koliko je važno surađivati s Gospodinom. Svakom od nas povjerena je neka uloga u ovome svijetu i svatko će tako dati doprinos društvu u kojem živi, a kroz to će biti navjestitelj Božjeg kraljevstva. Marija svoju ulogu nije odmah razumjela. Ona joj je donijela brige, jer je iz ljudske perspektive sve djelovalo suviše komplicirano. No, ona vjeruje Bogu, ima potpuno povjerenje u to da će on sve izvesti na dobro, zato pristaje i hrabro kroči u ostvarenje Božjega plana. Ni nama se ne sviđa uvijek ono što nam je Bog odredio, što vodi naš život drukčije od onog što bismo mi željeli. No, upravo u tome se kriju njegovi veliki planovi za nas i prilika da mu iskažemo slavu, te zahvalno prihvatimo njegovu volju. Tada će se on proslaviti u svojim djelima baš po nama, a mi ćemo biti njegovi svjedoci u svijetu. Zato, poput Marije, uvijek spremno recimo: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!«. Ne moramo razumjeti, ne moramo vidjeti rješenje, ne mora nam izgledati jednostavno, kad prepustimo Božjoj volji svoj život, On će sve izvesti na dobro, čak iako nam izgleda nemoguće.
Sada kada slavimo Veliku Gospu, slavimo onu koja se potpuno predala vršenju Božje volje, koja je sve stavila u njegove ruke, smatrajući sebe poniznom službenicom. Iako će ovih dana svi u njoj gledati moćnu zagovornicu pred svojim Sinom, gledajmo je i kao poniznu vršiteljicu Božje volje, te se učimo od nje da i sami u poniznosti stavimo svoj život u Božje ruke, te u svijetu budemo svjedoci njegove ljubavi.
