Na teritoriju Rume postoji deset križeva i dva postolja na kojima su u ne tako dalekoj prošlosti stajali križevi. Imajući u vidu cjelokupno spomeničko naslijeđe grada, ovaj broj spomenika u vidu križa zaista je impozantan, a Ruma ima izuzetno bogatu i specifičnu tradiciju podizanja javnih i krajputnih križeva, zbog čega je u prošlosti bila poznata i kao »Grad križeva«. Podignuti su uglavnom početkom prošlog stoljeća, uz par izuzetaka iz druge polovice 19. stoljeća. Stare mape iz 18. stoljeća ukazuju na to da su križevi postojali i tada, ali nisu sačuvani. Podizani su s određenom namjenom: da štite mjesto (križevi čuvari), da se ispred njih obavljaju vjerski obredi (obredni) i da čuvaju sjećanje na određene ličnosti (spomen križevi).
U srcu Srijema i danas postoji križ nazvan »francuskim«, a koji je stajao na mjestu gdje su pokopani vojnici Napoleonove vojske. Napoleonovi vojnici, Francuzi, dovedeni su u Rumu kao zarobljenici nakon bitke kod Asperna (21. i 22. svibnja 1809. godine), u kojoj su Austrijanci, pod zapovjedništvom nadvojvode Karla Ludviga od Austrije, porazili Napoleona. Smješteni su u tadašnju konjičku vojarnu, gdje se danas nalazi Osnovna škola Dušan Jerković, ali samo nakon dva mjeseca među njima je izbila epidemija od koje je umrlo trideset zarobljenika. Nisu bili pokopani ni na jednom rumskom groblju, nego na parceli u starorumskom ataru koja je kasnije nazvana Francusko groblje.
Podignut je 1906. godine kao spomen-križ. Izmješten je u drugoj polovici osmog ili tijekom devetog desetljeća 20. stoljeća zbog širenja naselja. Njegovu sudbinu doživjela su još tri križa. Danas se nalazi u južnom dijelu dvorišta rimokatoličke crkve Uzvišenja svetog Križa. Treba napomenuti da je prelomljen na pola. Jedna polovica koja se sastoji od gornjeg dijela postolja i samog križa visoka je 260 cm, a druga, u vidu donjeg dijela postolja 83 cm. Francusko groblje najprije je bilo označeno drvenim križem do te 1906. godine, kada je Njemica Eva Nagel podigla kameni križ. Na njemu je bio uklesan natpis na njemačkom jeziku: »Ovdje leže hrabri borci, mir pepelu njihovom«. Vremenom je tekst postao nečitak, a danas se jedva nazire da je uopće i postojao. Tako je i s grobljem. U vrijeme kad je nastalo, bilo je van naselja, ali uočljivo kako zbog svježih humki, tako i zbog križa kojim je bilo obilježeno. Vremenom su se humke slijegale, a kad su u potpunosti obrasle travom i raslinjem, postale su nevidljive, samo je križ ukazivao da je tu netko pokopan.
Godine 1813., poslije bitke kod Lajpciga, u Rumu su ponovno dovedeni zarobljenici Napoleonove armije, ovoga puta Talijani. U boju kod Lajpciga, u povijesti poznatoj kao Bitka naroda, Napoleonovu armiju su, osim Francuza, činili Talijani, Poljaci i Nijemci iz Rajnske konfederacije. Krajem godine među zarobljenicima dovedenim u Rumu pojavila se epidemija tifusa i trajala je sve do lipnja 1814. godine. Umrla su 92 zarobljenika. Oni su u početku sahranjivani na rimokatoličkom, a kasnije, kada je epidemija uzela maha, na Francuskom groblju.
Danas malo tko zna da je usred borkovačkog naselja u Rumi, iza kuće u Orlovićevoj ulici broj 109, stajao križ koji je označavao Francusko groblje, i da su tu ležale kosti preminulih vojnika iz Francuske i Italije, te da im je u teškim povijesnim vremenima, nakon mnogih patnji, Srijem postao vječna domovina.       
M. M.