»Vratite nam struuuuju, vratite nam struuuuju«, onako kako to rade djeca u školi kada nekoga peckaju, zborski su uzvikivali uglavnom mlađi Subotičani u subotu navečer nakon što je na početku Korzoa isključena isporuka električne energije, nekako baš na mjestu i nekako baš u vrijeme kada je bio u tijeku drugi Festival inatskog piva. Ni ta činjenica, međutim, nije ni najmanje utjecala na dobro raspoloženje oko tisuću ljudi koji su se okupili na prostoru kod zgrade bivšeg kina Jadran kako bi sami održali ono što je organizacijski odbor Festivala zanatskog piva drugu godinu zaredom od lokalne samouprave bezuspješno tražio. Možda i zbog činjenice da je na problem sa strujom (za održavanje glazbenog dijela programa) na društvenim mrežama ukazivano i dva-tri dana ranije, a možda i zbog održavanja samog duha koji je sadržan i u nazivu ovog festivala.
Zašto je struja ipak toliko bitan detalj u ovoj inače mirnoj priči običnog građanskog okupljanja iz prosvjeda? Ponajmanje zato jer je riječ o civilizacijskoj stečevini na koju svi građani imaju jednako pravo, bez obzira na to gdje se i kad nalazili. Isključenje struje na mjestu i u vrijeme održavanja drugog Festivala inatskog piva zapravo je indikator odnosa lokalne samouprave prema dijelu svojih sugrađana, započet još godinu dana ranije ignorantskim odnosom spram organizatora i uskraćivanjem usluga JKP-a Čistoća i zelenilo da se pobrine za uklanjanje otpada nakon njegova održavanja. Na taj način čelni ljudi u Gradskoj kući već su prošle godine prihvatili karakter samoorganiziranih građana, a ove ga, po svemu sudeći, dodatno obogatili inatskim uključivanjem (zapravo: isključivanjem) u »program« i jedne državne tvrtke. Htjeli-ne htjeli, čelnici lokalne samouprave svojim su inatom samo dodatno pojačali inat kod onog dijela Subotičana koji s nestrpljenjem čekaju datum održavanja izbora, bilo da je riječ o mjesnim zajednicama, zastupnicima u Narodnoj skupštini ili pak predsjedniku Republike.
A da kojim slučajem živimo u normalnom društvu – to se prije svega odnosi na centralne i lokalne vlasti – održavanje Festivala zanatskog piva ne samo da ne bi bilo upitno, nego bi bilo uvršteno i u godišnji kalendar turističkih manifestacija u gradu. Da kojim slučajem imamo manje slijepu, gluhu, nijemu – a po potrebi i inatsku – lokalnu vlast Festival zanatskog piva zacijelo bi se održavao u samom središtu grada uz svu moguću logističku potporu (uključujući i financijsku) Grada, onako kako to čine i kada je riječ o Vinskim ili pak Zavičajnim danima kada i JKP Čistoća i zelenilo ne samo da ima, nego »mora imati« dovoljno materijalno-tehničkih sredstava za održavanje čistoće i kada sve vrijeme na svakom mjestu ima struje. Jer, što?
Pa to da je Festival zanatskog piva – bar kako mu ime kaže i kako iz njega zaključak izvodi obični građanin – zamišljen kao manifestacija na kojoj će se okupiti proizvođači piva – i onog industrijskog i »crafta« iz manjih, privatnih pivovara – koji će svoje proizvode staviti pred znatiželjne i zadovoljne građane, prije svega zbog bogatstva ponude. Zamislimo li da na toj, recimo vikend manifestaciji, svoje mjesto, kao i u slučaju svih sličnih događanja, nađu i obrtnici i razni drugi proizvođači, pa onda i glazbenici i pjevači, eto još jednog u nizu kulturno-zabavnih sadržaja Grada koji bi, lako moguće, privukao i goste sa strane, ljubitelje piva prije svih. Ali...
Ali, lokalna vlast u našem gradu, kao što je poznato, nijednim svojim postupkom ne odstupa od zacementirane politike koja se diktira i provodi s Andrićevog vijenca, a razlike su samo u detaljima: u nekim sredinama na sličnim se skupovima pušta kriminalce da batinaju i prebijaju građane, a kod nas, eto, problem je »samo« s komunalnim poduzećima i Elektrovojvodinom.
Što se samog subotnjeg Festivala tiče, on je protekao baš onako kako prolaze slične manifestacije kada im se za to omoguće minimalni uvjeti: mirno i dostojanstveno – iz inata. Zapravo, rezultat toga polučili su sami sudionici: građani svih starosnih struktura, uključujući tu i čitave familije s djecom kao i krugove prijatelja koji su posjedali na donijete stolice ili pak na stubišta, a posebno zanimljivim se čini da su pivo ovom prilikom pili čak i oni koji ga drugim danima obično ne piju. I, još jedan detalj koji se sjajno uklapa u onu »dok jednom ne smrkne, drugom ne svane«: ako je Grad svojom tvrdoglavošću već drugu godinu zaredom dragovoljno ispustio priliku da koliko-toliko popuni proračun, onda je to najbolje došlo okolnim prodavaonicama i kioscima – pazar im je za kratko vrijeme višestruko uvećan, a police s nekoliko artikala ispražnjene.
I, koliko god je u subotu bilo lijepo provesti vrijeme u društvu mirnih i normalnih ljudi, vjerojatno svaki od njih razmišlja u pravcu da je »treća-sreća« ipak u održavanju Festivala zanatskog, a ne inatskog piva. Za to će biti potreban samo jedan potez – olovkom.
Z. R.