Dva teksta objavljena u ovom broju, premda govore o različitim političkim razinama, otvaraju isto pitanje – pitanje demokratskog legitimiteta i političke odgovornosti.
Bit će izbori. Predsjednički i parlamentarni zajedno, ne, ne ipak razdvojeno. Bit će na jesen, ili ipak neće? I tako se već tjednima vrtimo u krugu. Od mogućeg datuma izbora, nagađanja i analiza tko s kim može, tko s kim ne može, u koliko kolona će se prestrojiti oporba i studenti i što to u konačnici znači biračima u izbornom danu.
Za sociologa Ivana Živkova to pokazuje da Srbija ulazi u još jedan izborni ciklus pun neizvjesnosti, nepovjerenja i dubokih političkih podjela. Živkov smatra da vlast i dalje određuje tempo političkog života. S druge strane, oporba i studentski pokret još se uvijek traže između različitih modela organiziranja i izlaska na izbore, što upućuje na zaključak da predstojeći izbori neće biti samo natjecanje političkih programa, nego i test sposobnosti demokratskih aktera da izgrade vjerodostojnu alternativu. 
Na drugoj strani, stanje u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini pokazuje da pitanje demokratskog legitimiteta nije izazov samo za državnu politiku. Godinu dana nakon isteka mandata stranačkog vodstva DSHV ostaje opterećen unutarnjim podjelama, izostankom unutarstranačkih izbora i blokadom rada stranke. Dok aktualno vodstvo govori o pokušajima destabilizacije i obrani zakonitosti, kritičari upozoravaju da upravo neodržavanje izbora produbljuje krizu povjerenja. Retorika ista kao i prije godinu dana.
Najveći izazov pred srpskom politikom danas nisu ni datumi izbora ni predizborne kombinacije, nego spremnost svih političkih aktera da vlastiti legitimitet provjere ondje gdje jedino i može biti provjeren – na izborima. 
Z. V.