Priskakanje vatre uoči Svetog Ivana Krstitelja, u narodu poznatog i kao Svetog Ivana Cvitanjaka, održano je 21. lipnja u Đurđinu u organizaciji UBH-a Dužijanca. Budući da su istoga dana održane i Risarske igre u sklopu Dužijance malenih na ovom događaju je sudjelovao i veliki broj djece, koja su uživala u ovom nesvakidašnjem prizoru. Za mnoge je ovo bilo prvi puta da su se susreli s priskakanjem vatre, a samom događaju prethodila je radionica pravljenja vjenčića od ivanjskog cvijeća.
Postoje brojna vjerovanja i tumačenja kada je u pitanju priskakanje vatre te tako prema zapisu Alojzija Stantića ljudi su vjerovali da će ih ivanjska vatra štititi od groma, leda i vatre. Jedno od tumačenja je da će onaj koji bar tri puta priskoči vatru biti lip i zdrav. Također, postoji adet (običaj) da se gar (pepeo) od ivanjske vatre pospe po njivi kako bi ju sačuvao od vremenskih nepogoda.
Osim priskakanja vatre, običaj je i da djevojke jedna drugoj ispletu vijenac za glavu od ivanjskog cvijeća, koji bi kasnije bacale na krov kuće ili salaša, pa i duda, ili ga objesile na zid kod ulaznih vrata kuće gdje bi visio do drugog Cvitnjaka, da sačuva kuću od groma ili vatre. 
I ovdje postoji tumačenje da ako se vijenac zadrži na drvetu (dudu) ta će se cura uskoro udati, ali ako iz prvog bacanja vijenac padne na zemlju cura se neće udati za prvog momka.
»Cilj nam je povezati Dužijancu malenih i priskakanje vatre kako bi djeca imala priliku upoznati i ovaj običaj, koji godina organiziramo. Gledamo da to bude uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja, no kako bismo mogli spojiti sve i kako bi djeca bila tu u što većem broju, odlučili smo da to bude par dana ranije«, kaže direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković koji je ministricu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Natašu Mikuš Žigman upoznao s novoizgrađenom sjenicom i svim onim što Dužijanca ovdje posjeduje.
»Drago nam je da smo imali priliku pokazati sve ono što smo uradili u proteklih nekoliko godina. Do sada smo imali tri prekogranična projekta. Jednim smo riješili vanjski sanitarni čvor, drugim smo nabavili potrebnu opremu: klupe, stolove, suncobrane i štandove, a zahvaljujući sredstvima posljednjeg projekta izgradili smo sjenicu i sada imamo kompletnu infrastrukturu da ugostimo 200 ljudi. Ove godine više od 100 djece je bilo pod sjenicom. Time smo pokazali da ona živi punim kapacitetom. Ove godine je u planu sjenicu zastakliti, kako bi se mogla koristiti tijekom svih godišnjih doba. Jasno, to će biti montažno, te ćemo onda po potrebi i koristiti. Bio nam je cilj osamostaliti se i raditi na organizaciji naših manifestacija samostalno, odnosno imati adekvatan prostor i potrebnu opremu«, kaže Piuković. 
Kada su u pitanju manifestacije i događanja u sklopu programa ovogodišnje Dužijance, sljedeća je Radionica pravljenja tarane koja će biti održana 27. lipnja na Risarskom salašu i u novoizgrađenoj sjenici koja se vodi na adresi Bajmački put 2, Đurđin.
Ž. V.