Desetljećima svoga postojanja dio je prostora na glavnom gradskom trgu u Subotici (u neposrednoj blizini Narodnog kazališta i Gradske knjižnice) bio predmetom raznih idejnih rješenja gradskih otaca i odgovornih urbanista. Početkom prošloga stoljeća na tom mjestu je bio i spomenik..., neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata jedno kratko vrijeme bilo je i groblje, potom se progresivnim razvojem automobilske industrije ovaj prostor koristio kao jednom od glavnih prometnica u najužem gradskom središtu. Konačno, početkom osamdesetih godina veliki dio zauzimao je golemi parking prostor. A onda, na radost svih Subotičana, automobili su zauvijek »protjerani« i gradska uprava na čelu s prvim čovjekom grada Józsefom Palencsárom odlučila je na ovom prekrasnom prostoru napraviti nešto nesvakidašnje. Fontanu od zsolnay keramike. Bila je to nezaboravna 1985. godina i Subotica je dobila vodenu ljepoticu. Na radost i ponos njezinog građanstva. Od samoga trenutka svoga svečanog otvorenja Zelena fontana postala je doslovno kultno mjesto okupljanja brojnih žitelja Subotice i potpuno zasjenila postojeći Majmun plac. Svi dogovori mladih, zaljubljenih parova, a i onih koji to odavno već nisu, počeli su se usmjeravati na neku od lokacijskih strana ove keramičke vodene atrakcije. Nađemo se... kod fontane bliže gradskoj ljekarni... na kraku fontane kod knjižnice... kod klupa preko puta fontane..., sve su to bili uobičajeni načini određivanja točke za sastajanje. Jer, mobitela naravno nije bilo pa se sve moralo utanačiti klasičnom fiksnom telefonskom linijom ili prijašnjim usmenim dogovorom. O romantičnosti ovog mjesta za sastajanje ne treba niti trošiti riječi, osobito u proljetnim i ljetnim mjesecima kada je Zelena fontana blistala u svome raskošnom sjaju i razigranim mlazevima mehaničkim putem usmjeravane vode. Na svom početku, dok je sve radilo kako treba, kroz vodenu površinu smjenjivao se spektar raznolikih boja, koji je u večernjim satima fontani davao dodatnu atraktivnost. Ideja o graditeljsko-umjetničkom oplemenjivanju strogoga centra grada u potpunosti je zaživjela, ispunjavajući svoju osnovnu namjenu. Jedino u njoj nije bilo predviđeno nikakvo kupanje, ali su brojni maturanti nerijetko rastanak s osnovno i srednjoškolskim dobom znali obilježiti skakanjem u njezin nešto dublji dio. Dakako, tijekom velikih ljetnih zapara znalo se u fontani naći i drugih »avanturista« koji nisu ništa proslavljali nego su samo tražili trenutačno osvježenje. Bila je Zelena fontana, svojevremeno u godini svoga nastanka (12. listopada 1985.), i dio kazališnog ambijenta, jer se jedan dio poznate predstave Madács komentari, u režiji Ljubiše Ristića, odigravao upravo pored nje. 
Demontaža Zelene fontane započela je 5. veljače 2020. godine i ubrzo je nestala sa svoje 35-godišnje lokacije na Trgu slobode u strogom centru grada. Danas se na istom mjestu nalazi nova, modernija fontana.
D. P.