Podjela na muške i ženske poslove odavno je prevladana i žene se danas uspješno bave zanimanjima koja su nekada bila rezervirana isključivo za muškarce. U razvijenim društvima smatra se da posao ne trebaju određivati spol, nego sposobnosti, interesi, obrazovanje i osobni izbor.
Ipak, statistički gledano, u nekim zanimanjima i dalje postoji veća zastupljenost jednog spola zbog kombinacije kulturnih obrazaca te gospodarskih i obrazovnih okolnosti. Sigurno je da autolakirerski posao ni danas mnogi ne bi svrstali među zanimanja kojima se bave žene. No, takve predrasude ruši mlada Aleksandra Teodora Slomo iz Bača, koja već nekoliko godina radi u očevoj autolimarskoj radionici. I to ne administrativne ili slične »ženske« poslove, nego brušenje i druge poslove koje obavlja autolimar.
Dvadesettrogodišnja Aleksandra Teodora treća je generacija obitelji Slomo koja se bavi autolakirerskim poslom. Radionicu je otvorio njezin djed Stjepan, posao je nastavio otac Dragan, a sada uz njega već nekoliko godina radi i ona. U radionici se »motala« još kao djevojčica, osobito tijekom ljetnih i zimskih školskih praznika. Njezino formalno obrazovanje nema veze s poslom kojim se danas bavi. Budući da u blizini nije bilo škole u kojoj je mogla učiti autolakirerski zanat, upisala je Poljoprivrednu školu u Somboru, smjer veterinarski tehničar. Ipak, dvojbe nije bilo – umjesto zaposlenja u veterinarskoj ambulanti vratila se u obiteljsku radionicu.
»Svaki dan na poslu je drugačiji. Sve ovisi o tome što treba raditi – pripremu za lakiranje, lakiranje ili završnu obradu. Radim sve poslove kao i drugi majstori u radionici. Ako je nešto fizički zahtjevno, svi jedni drugima pomažemo«, kaže Aleksandra Teodora.
Redovite mušterije navikle su na nju u radionici, a oni koji dolaze prvi put uglavnom se ne iznenade jer se već pročulo da jedna krhka djevojka radi kao autolakirerka.
»Mislim da bi se više iznenadili da me vide za blagajnom u nekoj trgovini nego u radnom kombinezonu s polirkom u ruci«, kaže kroz osmijeh.
Kao i u svakom drugom poslu, i u ovom je potrebno pratiti nova dostignuća koja olakšavaju i ubrzavaju rad. Aleksandra je prošla nekoliko seminara i stručnih osposobljavanja, o čemu svjedoče certifikati u uredu, odmah pokraj onih s imenom njezina oca. Na takvim seminarima često je jedina žena. Objašnjava da posao na automobilu počinje kada vozilo stigne u radionicu i vlasnik objasni što želi. Tada procjenjuju što se može napraviti i što bi još trebalo uraditi.
»Ako se dogovorimo, automobil ulazi u rad. Najprije se rastavlja i skida se sve što je potrebno. Nakon toga slijedi limarska priprema, priprema za lakiranje i završno poliranje, a na kraju ponovno sastavljanje. Istodobno radimo na više automobila jer je sušenje vrlo važan dio procesa«, kaže Aleksandra Teodora.
Miješanje boja, ravnanje lima, varenje i brušenje poslovi su koje obavlja koristeći različite alate.
Posebna su priča oldtimeri, koji se obnavljaju polako i dugo, ponekad i više od godinu dana. Ne samo da radi na restauraciji takvih vozila, nego za sebe ima i BMW iz 1985. godine.
Ostaje ovoj vrijednoj djevojci vremena i za druge interese pa tako rado oblači šokačku nošnju i članica je Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Drevni Bač iz Bača.
Z. V.