Tamo negdje, početkom ili sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća apsolutni hit među vicevima bili su oni o apsolutnom. Nepoznati autori natjecali su se gotovo na dnevnoj razini u definicijama apsolutnoga, uglavnom kada je riječ o ljudskim osjećajima ili osobinama. Tako smo u tim kategorijama imali viceve o apsolutnoj gladi, optimizmu, hrabrosti, pehu... Jedan od takvih viceva bio je i onaj o apsolutnoj drskosti koji kaže da je to osoba koja se uneredi ispred tuđih vrata, a nakon toga pozvoni i vlasnika ljubazno zamoli za papir.
Upravo to opet je uradio Srbijavoz u subotu, 23. svibnja: prvo je u četiri sata i petnaest minuta izjutra uneredio vozni red odlukom o obustavi prometovanja na cijeloj mreži »do daljnjeg« da bi nakon toga putnike ljubazno zamolio za razumijevanje. Šlag na ovaj nemušti sadržaj Infrastruktura železnica Srbije stigao je u vidu naknadne obavijesti (tijekom dana) da su dobili dojave o eksplozivnim napravama u vlakovima i depoima.
Železnice Srbije, Infrastruktura železnica Srbije, Srbijavoz ili kako se već ovo poduzeće zove tako je nastavilo s prakticiranjem apsolutne drskosti kada god ju na to natjeraju društvene okolnosti i, budući da je riječ o firmi od općeg interesa, krajnje je vrijeme za remont ovog bolesnog organizma. Precizni analitičari dijagnosticirali su opće stanje: u subotu se Srbijavoz četvrti put uneredio tako što je svoje vlakove prinudio da do daljnjeg miruju u svojim početnim stanicama, a oni vispreni među njima (a to su svi građani Srbije) došli su do zaključka da se to Srbijavozu u posljednjih godinu dana redovno događa kada je riječ o masovnim studentskim i građanskim prosvjedima (15. ožujka prošle godine u Beogradu, na 28. lipnja u istom gradu, 1. studenoga 2025. u Novom Sadu i u subotu).
Uoči svakog većeg prosvjeda dokoni građani već zbijaju šale na račun Srbijavoza i pitanje je trenutka kada će netko ispaliti i neki vic na tu temu, ali ima i onih koji zbog ozbiljne bolesti ovog poduzeća traže i konkretnije mjere od utješnog humora. Republički zastupnik iz redova Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik najavio je da će ova stranka podnijeti kaznenu prijavu, a njegov kolega iz Demokratske stranke Srđan Milivojević kaže da su oni to već i učinili protiv generalnog direktora Infrastruktura želenica Srbije Zorana Jevtića »i drugih odgovornih osoba u tom poduzeću«. U izjavi za Insajder Milivojević navodi da su Jevtić i društvo zlouporabom službenog položaja, i to već nekoliko puta, ponovili kazneno djelo pod izgovorom anonimne dojave o eksplozivnim napravama i na taj način proizveli veliku materijalnu štetu gospodarstvu Srbije, a kod građana prouzrokovali »stanje panike« i onemogućili ih da toga dana koriste željeznički prijevoz.
Da apsurd bude veći, sve ovo događa se u godini kada Javno poduzeće Srbijavoz ostvaruje povijesne gubitke. Kako je u utorak objavio dnevni list Danas, Srbijavoz je u 2025. ubilježio do sada najveći minus u poslovanju, a koji iznosi 1.800.000.000 (milijardu i osam stotina milijuna dinara)! Ovom iznosu zacijelo treba dodati i tričavi dnevni utržak koji je, zahvaljujući samovolji rukovodstva tvrtke, Srbijavoz zabilježio svojom odlukom da u subotu obustavi promet i drskošću da putnike zbog toga zamoli za razumijevanje. U tom smislu Aleksandar Olenik je, najavljujući kaznene prijave, na društvenoj mreži X napisao ono što misle milijuni građana Srbije: »Tražimo da direktori lično, iz svoje imovine, nadoknade štetu građanima, ali i Železnici Srbije«.
I stvarno, otkuda ovolika drskost Zorana Jevtića, gdje joj je izvorište, da Srbijavoz tretira poput igračaka u svom domu; da lokomotive i vagone pokreće i zaustavlja kada za to ima volju? Možda misli da je to njegovo vlasništvo koje je naslijedio od šukundjeda ili u koje je uložio milijarde eura, pa ima pravo raditi što hoće? Potvrdan odgovor na ovo pitanje, ma koliko bio blizu istini, ipak je teško zamisliti. Pa ipak, otkuda onda dolazi ovolika doza drskosti da se individualnom odlukom nanese šteta desetcima ili stotinama tisuća ljudi? Najprecizniji odgovor bio bi zacijelo da iza nje ne stoji svijest o odgovornosti: da će se za neodgovornost kad-tad odgovarati.
U prilog tome, neka posluži i ovaj podatak: jesu li Zoran Jevtić ili rukovodstvo Srbijavoza ikada tražili od Ministarstva unutarnjih poslova da javno kaže dokle se stiglo u otkrivanju anonimnih osoba koje dojavljuju da su u depoima i vlakovima postavljene eksplozivne naprave; jesu li Zoran Jevtić ili rukovodstvo Srbijavoza ikada najavili pokretanje kaznene prijave protiv ministra Ivice Dačića i drugih odgovornih osoba zbog neobavljanja posla ili prikrivanja činjenica koje se mogu dovesti u izravnu vezu sa širenjem panike i potencijalnim terorizmom? Koliko je poznato – nije!
A to bi se već moglo nazvati apsolutnim apsurdom.
Z. R.