Ovotjedna fotografija (iz 1933. godine) vraća vrijeme u period između dva svjetska rata, kada je na Bregu (dio Rume gdje živi veliki broj Hrvata) svake godine u svibnju organizirana zabava zvana maj(a)los, tj. podizanje majpana. Zapis iz 1886. godine spominje čak i krađu majpana ispred krčme u Rumi.
Sam naziv – majpan, znači majsko (svibanjsko) drvo, koje simbolizira dolazak proljeća, buđenje prirode, rađanje novog života, želju da godina bude rodna. Običaj je bio dio bogate kulturne baštine, prisutan i u mađarskim i drugim zajednicama u Srijemu.
Uoči prvoga maja momci bi donosili sedam ili osam metara visoko drvo, često grab ili bukvu, s dijelom krošnje pri vrhu i ukopali bi ga na ledini. Uz pomoć užeta okačili bi ručnike, koje su tkale i vezle djevojke, zatim trake i darove, kao simbol ljubavi. Svaka od njih izabrala bi svoj najljepši ručni rad kako bi ga izložila na majpanu. Izlagale su i druge ručne radove poput tkanih torbi, haljina, marama, maramica, a momci su kačili boce s vinom, jabuke i slično. Za sve vrijeme dok je drvo stajalo okićeno ručnim radovima, a to je trajalo dvije do tri sedmice, oko njega se okupljalo mnoštvo mladih koji su se družili, pričali, zadirkivali se međusobno, igrali kolo, pjevali starinske pjesme i bećarce. Oko majpana su se okupljali i stariji. Oni su sjedili na klupama i stolicama i razgovarali, promatrajući mlade kako se vesele i djecu koja se igraju. Djevojke su posluživale sve nazočne kolačima koje su same pravile.
Kada se stup obarao, skidali bi se izloženi ručni radovi, a svaka djevojka uzela bi svoj rad i odnijela doma, u štafir (djevojačku spremu, miraz). Vjerovalo se da će se djevojke koje su izlagale svoje radove na majpanu te godine udati.
M. M.