Na jednoj od mnogobrojnih televizija za koje ne znaš čemu služe osim da kroz reklamni i »informativni« program veličaju Vođu i Partiju – TV Hype se zove – u prigodničarskoj anketi zvanoj »Gde ćete za 1. maj?« jedna je gospođa, tvrdeći da za izlete i prateću potrošnju nema novaca, dala i više nego originalan odgovor: »Ako budu radili lekari, da iskoristim manju gužvu; znači, lekar, laboratorija, apoteka i da se obezbedim za praznike da imam«. I ma koliko ova izjava, kao u onoj reklami, »zvuči šašavo«, u njoj i te kako ima logike, samo ako se u obzir uzme stanje u kom nam se zdravstvo općenito nalazi. Nešto poput shoppinga kada svi praznuju pa da se na miru, bez gužvi, onako ljudski namire prijeke potrebe. A ako može, i više od toga. Da je rađeno još tisuću ovakvih anketa (a nije sigurno da nije), teško da bi netko malo »radikalizirao« svoj odgovor i rekao kako iz čista mira Praznik rada želi provesti u bolnici: da mu se urade pretrage i da se nakon toga, uz brižni osmijeh sestrice, opruži u krevet i odmori k’o čovjek, pa k’o nov izađe iz nje nakon nekoliko dana. Ne, takav odgovor iz prve biste prepoznali da je namješten za potrebe montipajtonovskog uma.
Ali, postoji puno ljudi koji za 1. maj – jednako kao i za Božić, Ramazan, Pashu, Novu godinu ili bilo koji drugi dan – moraju biti u bolnici. Takve osobe, bile one bolesne ili su pak na rodiljskom, osim obvezne medicinske skrbi, imaju i neke svoje potrebe kao što je, primjerice, održavanje osobne higijene. A za to je, naravno, potrebna voda. U nekim normalnim okolnostima podrazumijeva se da za njeno korištenje postoji jednostavan izbor: hladna ili topla. U onim drugim – ratovi, elementarne nepogode ili pak obična vojarna – ljudi nemaju izbora pa se »čeliče« kako znaju i umiju.
Na primjeru subotičke bolnice, potvrđeno je iz same ustanove, pacijenti i osoblje bili su najbliže vojničkim uvjetima: ima vode, ali samo hladne. Tek nakon obraćanja građana redakcijama i pisanja pojedinih medija da u subotičkoj Bolnici nema tople vode, iz ove je ustanove stigao odgovor da je u tijeku remont svih izmjenjivača topline te da je zbog toga došlo do kratkotrajnog prekida u isporuci tople vode. Kako navode, problem je brzo riješen i trenutačno je »u svim jedinicama osigurana odgovarajuća opskrba toplom vodom«. I koliko god neugodno za pacijente, rodilje, novorođenčad, djecu, stare ili nemoćne bilo – a više je nego neugodno – normalno je da nekad negdje dođe do problema u opskrbi tople vode. Pa to se svakodnevno događa i u kućanstvima.
Nije, međutim, normalno da se komunikacija pacijenata odvija s uredništvima novina ili portala, a da nakon toga PR službe (umjesto ravnatelja) kao u sudnici, u svojstvu optuženoga, odgovaraju također medijima. Nije normalno da se mediji hrane »second hand« informacijama da je jedna sugrađanka »od kolegice čula da se na dječjem odjelu voda grije u ketleru i miješa s hladnom vodom kako bi se kupale bebe« jer takve informacije ne služe ničemu osim stvaranju zbrke, nezadovoljstva i bijesa kod građana.
Ako je, pak, baš tako; ako je točno da su donedavno normalne okolnosti bile da se »naši sugrađani pred operaciju peru hladnom vodom, čemu svjedočim i sama«, onda situacija na relaciji pacijenti – bolničko osoblje nije normalna, i to na najobičnijoj ljudskoj razini komunikacije.
Što bi onda bilo normalno?
Pa prvo to da se pacijetima, ako treba i pojedinačno, »od kreveta do kreveta«, objasni da je situacija takva da zbog remonta jedno kraće vrijeme neće imati tople vode i da ih stoga, uz duboku ispriku, uprava Bolnice i sve osoblje najljepše mole za razumijevanje. Prilikom vođenja takvog dijaloga zgodno bi bilo zamoliti pacijente da se zbog novonastale situacije ne žale odmah medijima jer su ovi, to je opće poznato, skloni od buhe napraviti slona. I to posebno oni mediji koji ne vide kako smo uspješni na svim planovima nego u svakom jajetu traže dlaku ne bi li je pod povećalom prikazali javnosti. Osim usmenih informacija koje će podijeliti s pacijetima, moglo bi se razmisliti i o ispisivanju jednostavne poruke na vratima svakog odjela da »zbog remonta nema tople vode, za detaljnije informacije obratiti se osoblju«. Ali, to možda i ne bi bilo dobro jer bi to mogao vidjeti i svaki posjetitelj, a među njima svakako ima i blokadera koji će to slikati i odmah odnijeti u neku od neprijateljskih redakcija, čime se čin tajnosti obesmišljava i ruši u startu.
Ipak, možda bi u sličnim situacijama – o tome vrijedi posebno razmisliti – u komunikaciji s korisnicima usluga subotičke Bolnice valjalo reći da kažu svojim bližnjima da kada im dolaze u posjet ponesu što više termosa u koje će, umjesto čaja ili kave, sipati toplu vodu. Zlu ne trebalo.
Z. R.