Za pravdu se obično kaže da je spora ali dostižna, ali postoje društva-slučajevi – zapravo čitav serijal slučajeva – u kojima ova uspavanka za nestrpljive jednostavno ne vrijedi. Jedno od takvih društava je, naravno, i naše, a samo nabrajanje najtežih slučajeva uz navođenje najosnovnijih podataka ispunilo bi ovaj tekst do kraja, počevši od ubojstava Dade Vujasinović i Slavka Ćuruvije, preko pada helikoptera kod Batajnice i nedostatka »dvije minute« video snimke kod Bubanj potoka, pa do rušenja nadstrešnice i ubojstva šesnaestoro ljudi u Novom Sadu 1. studenoga 2024. O slučajevima »manjeg intenziteta«, incidentima takoreći – a kojih je čitava planina papira – suvišno je i govoriti.
Jedan od takvih slučajeva je i onaj koji se ne tako davno dogodio i kod nas. Prošlo je, naime, dva puna mjeseca od požara u Maloj gostioni na Paliću u kom je taj restoran od 170 ljeta izgorio u velikoj mjeri, a javnost do danas ne zna ništa više u odnosu na ono što je znala kada se to i dogodilo u ranim jutarnjim satima 12. veljače – jedno veliko ništa! Istina, već toga dana Osnovno javno tužiteljstvo u Subotici uputilo je priopćenje za javnost da postoji osnovana sumnja da je požar podmetnut i da policija intenzivno traga za N. N. osobom ili osobama, pa je istu tu informaciju javnosti proslijedila i mjesec dana kasnije, a kako je i od toga prošlo mjesec dana i kako građani i dalje o požaru znaju jedno veliko ništa stječe se dojam kao da se istraga vodi u pačjoj školi, i to »od srede do petka« s rezultatima poznatim iz istoimene pjesme Jovana Jovanovića Zmaja. Ništa, dakle, subotička i javnost općenito ne znaju o požaru u Maloj gostioni, osim da se on dogodio i da Tužiteljstvo »sumnja«, a policija »istražuje«; ne zna čak ni tko je tužitelj koji to veli, niti čuje ili vidi što o ovome »slučaju« imaju reći nadležni iz policije ili vatrogasaca, zašto ne? Sve je, dakle, obavijeno dimom i maglom iako je za njihovo otklanjanje prošlo posve pristojno vrijeme da se izađe i s više detalja što je u njima (bilo) skriveno.
Upravo taj dim i magla – kojega s namjerom ili zbog nesposobnosti najkompetentniji ne daju da nestane – i u javnosti izaziva sumnju o prirodi samog slučaja, odnosno njegovoj pozadini. Primjerice to da najodgovorniji (Osnovno javno tužiteljstvo, policija, pa i vatrogasci) znaju mnogo više u odnosu na »sumnju« koju sramežljivo javno ispovijedaju, počevši od identiteta počinitelja, motiva izvršenja i eventualnog nalogodavca ili nalogodavaca za to. Pravo je, međutim, pitanje zašto jedan tako brutalan slučaj upravo dimom i maglom brane od očiju javnosti, odnosno koji je to viši interes da »postojanje osnovane sumnje« bude sedativ koji će građanima dati privid kako je ovdje ipak riječ o pravnoj državi u kojoj institucije funkcioniraju besprijekorno, da je »istraga u toku« i da građani nakon što su ga progutali mogu mirno spavati. Napose oni koji ne stanuju u blizini nekih poznatih ili značajnih objekata.
U međuvremenu policija redovito tjedno javnosti šalje dimne zavjese i pušta maglu priopćenjima o tome koliko je zahtjeva izdala za pokretanje prekršajnog postupka protiv sudionika u prometu s manjkom svjetla na biciklu ili viškom maligana za volanom, o tome tko je na terasi uzgajao marihuanu ili pak o uhićenjima švercera migranata, kako bi se u javnosti – kao i uvijek – stekao privid o tome da i mi spadamo u red pravnih država najvišega stupnja u kojima institucije funkcioniraju besprijekorno. Problem je samo u tome što se takva slika gradi od sitnih kamenčića jer za gromadne stijene u njoj nema mjesta.
Ono što ovih dana djeluje da gusto nataloženi dim i maglu može razgrnuti ne dolazi odavde, ali se i te kako može odnositi i na naše bliže okruženje, pa i na pojedince u našem gradu osobno. Riječ je o novom pobjedniku izbora u Mađarskoj Tiszi, odnosno najavama njenog čelnika Pétera Magyara da će se preispitati uvjeti izgradnje pruge na relaciji Budimpešta – Beograd; da će novac što ga mađarska Vlada upućuje sunarodnjacima u Vojvodini biti pod potpunom kontrolom onoga koji ga daje, kao i da će se provjeriti utemeljenost je li nedavno bilo stvarne opasnosti na plinovodu kod Kanjiže ili je riječ o nevješto režiranoj predstavi. Ako se njegova obećanja ostvare, bit će zacijelo zanimljivo vidjeti do kojih će sve adresa istraga stići, a svakako će zanimljivo biti vidjeti hoće li nakon toga i požar u Maloj gostioni biti iskra koja će potpaliti lampaš da se razgovijetno pročitaju slova izvršitelja i nalogodavaca paljenja jednoga od najljepših ugostiteljskih objekata u ovom dijelu Vojvodine kao i onih koji su odgovorni za držanje prsta na tinju.
Z. R.