Nakon muke Gospodina našega Isusa Krista i Njegovog polaganja u grob, dok iščekujemo Njegovo Uskrsnuće, u Subotici i okolici postoji tradicija čuvanja Božjeg groba.
Čuvari Božjeg groba već na Veliki petak imaju svoju prvu »stražu« i sve dok je otvorena crkva čuvaju Isusa u grobu. U subotu ujutro, pa do večeri, odnosno obreda uskrsnog bdjenja, oni se cijeli dan smjenjuju i čuvaju Isusa u grobu. Momci su odjeveni u bunjevačku narodnu nošnju – u crna svečana odijela (čakšire, čizme, bijela košulja, crna kravata i sako), a na ruci imaju žuto-bijelu traku koja podsjeća na papinsku zastavu. Svake godine okupi se od 30 do 60 momaka, a smjene su po 20 minuta.
Podaci govore kako je tu ulogu nekada činila vojska, odnosno vatrogasci, a od 1966. godine pa na ovamo katedralni kapelani počeli su okupljati mladiće koji su vršili počasnu stražu kraj Isusova groba. Prvo su oni bili odjeveni u građanska odijela, a po svjedočenju Petra Stantića, koji je pokrenuo prijatelje da se odjenu svi u nošnju, od 1982. godine to je postala redovita praksa. 
Ne postoje dokazi o incidentima, ali samo prisustvo mladića, odnosno čuvara već doprinosi da do toga ni ne dođe. Njihova prisutnost, sabranost i poštovanje prema Gospodinu, potiče i molitvu u tišini.
Posljednjih nekoliko desetljeća, a tako i danas, čuvari mogu biti samo neoženjeni muškarci koji su primili sakrament krizme. Ono što je hvalevrijedno jeste da je ovaj običaj usko vezan uz liturgiju Velikog petka i Velike subote, a momci dolaze svojom voljom i bez ikakve nagrade, nego je sve prožeto vjerom.
Na Veliku subotu u određeno vrijeme čuvare Božjeg groba okupi biskup i porazgovara s njima, te im kaže par poticajnih riječi. Ujedno se i skupa fotografiraju, što ostaje zabilježeno za naredna pokoljenja. Imaju svoje dnevnike u koje se uvode podaci tko je koje godine bio među čuvarima i tko je u kojoj smjeni bio. Također, u spomenuti dnevnik upisuju se i »novi«.
Čuvari imaju i važnu ulogu tijekom obreda Uskrsnuća jer svečano unose kip Uskrslog Isusa.
Nakon obreda Uskrsnuća u subotičkoj katedrali čuvari Božjeg groba odlaze na prijem kod biskupa čestitati mu Uskrs.
Čuvari Božjeg groba još se organizirano okupljaju za Tijelovo i u novije vrijeme i za svečanu povorku Dužijance.
Iz ovog običaja Hrvata u Vojvodini generacijama unazad stasavaju dobri vjernici, koji su primjer mladima i koje prati glas dobrih mladića.
Ž. V.