Vani je tamno, noć i tama vladaju na našim ulicama, u našim državama, na različitim kontinentima. Uspjeli smo tijekom posljednjih nekoliko godina uništiti mir u svijetu, proizvesti ratove među državama, ratove na našim ulicama. S pravom se pitamo: kamo ide ovaj svijet i naše društvo? Zar ni Bog ne gleda na nas u ovom trenutku kako bi promijenio naša srca? 
No, Bog u ovom trenutku ne ostaje bez reakcije, ne izgovara prijekor, ne kažnjava nas posebnom strogošću, nego daje nam obećanje: »Otvorit ću vaše grobove i izvesti vas iz vaših grobova… Dah svoj udahnut ću u vas da oživite«. Zbog ovih riječi iz Svetoga pisma možemo slobodno kazati da Veliki post i Veliki tjedan, koje završavamo na dan Uskrsa, da su ova vremena bila vrijeme preporoda, kada smo dopustili da Božji Duh uđe u beživotne stvarnosti naše sadašnjice. 
Danas s pokajanjem u srcu priznajemo: »Gospode, živim u grobu – a Ti me želiš izvesti van. Dođi, izvedi me!«
U tome nam pomaže čitanje iz knjige proroka Ezekiela. Prorok nam govori: »Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i čuvate i vršite moje naredbe«.
»Život s kamenim srcem« znači kad sam ja uvijek u središtu: moja udobnost, moja istina, moji interesi. Moja vlast, moja država uvijek prva, po svaku cijenu, pa i po cijenu tisuće i tisuće, desetke tisuća ubijenih: ponajviše djece, žena i starijih osoba. Ne gleda se na dostojanstvo ljudi, na želju većine za mirnim životom, nego po svaku cijenu svoju ili moju zaradu, moju volju.
Neka Uskrs bude vrijeme borbe za mir. Jer mir ne dolazi sam od sebe. Mir se gradi, za mir se treba zalagati, boriti. A kako se boriti? Pokazuje nam Isus: On se predstavlja kao Kralj mira dok se oko njega sprema rat. On je miran dok druge obuzima nemir nasilja. On je sama nježnost i uzdržanost dok drugi uzimaju u ruke mačeve i toljage.
Kao Kralj mira, Isus želi pomiriti svijet u zagrljaju Oca i srušiti svaki zid koji nas dijeli od Boga i bližnjega, jer »On je mir naš«.
Uskrs nije događaj daleke budućnosti jer u svakoj svetoj misi ponovno proživljavamo ono što je Ezekiel prorekao, a Pavao u svojoj poslanici potvrdio: Duh Sveti oživljava ono što je mrtvo.
U trenutku pretvorbe Duh silazi na kruh i vino – i na nas – da i nas učini živim udovima Kristova Tijela. 
Tako svaka sveta misa postaje doživljaj Uskrsa: ne samo u našem liturgijskom kalendaru, nego i u dubini srca! Približimo se dakle Onome koji jeste Uskrsnuće i Život, Isusu Kristu našem Gospodinu.
Sretan Uskrs želim svima vama!
dio iz poslanice kardinala mons. Ladislava Németa, 
SVD, beogradskog nadbiskupa i metropolita