Uvijek kada u svojoj glavi odaberem temu o kojoj želim pisati pretražim arhivu kako bih provjerila jesam li o toj temi već pisala. Za svaki slučaj. Deset godina, koliko će se navršiti sljedećeg mjeseca otkako redovito pišem Prirodu i društvo, nije malo i moglo bi se dogoditi da nešto ponovim ako ne provjerim. Jasno, to ne bi bio identičan tekst jer bi nastao iz drugačijih razloga, ali zašto ponavljati destinacije kada na planetu postoji toliko mjesta za obići i opisati da ih vjerojatno nitko nikada neće uspjeti sve spomenuti.
Ovoga tjedna ponovno maštam o Valenciji jer mi u posljednje vrijeme zvuči vrlo primamljivo kao destinacija da se u njoj provede nekoliko godina života.
Tamo gdje bih mogla malo živjeti
Valencija je jedan od onih gradova koji ne osvajaju naglo i bučno, nego polako, gotovo neprimjetno, dok jednog dana ne shvatite da se u njen ritam u potpunosti uklapate. Smještena na istočnoj obali Španjolske, uz toplo i mirno Sredozemno more, Valencija uživa privilegij blage klime tijekom cijele godine. Zime su blage, ljeta topla, ali podnošljiva zahvaljujući morskom povjetarcu. Grad se prostire na ravnici, okružen narančastim poljima i plodnim vrtovima, što mu daje posebnu živost i povezanost s prirodom.
Geografski gledano, Valencija je savršeno izbalansirana: ima more, ima rijeku (točnije, nekadašnje korito rijeke Turije koje je danas pretvoreno u zeleni pojas parkova) i ima urbanu dinamiku velikog grada. Taj zeleni koridor, koji prolazi kroz cijeli grad, mjesto je gdje se svakodnevni život odvija na otvorenom, ljudi trče, voze bicikle, prakticiraju jogu ili jednostavno sjede na travi i razgovaraju. Upravo ta lakoća boravka na otvorenom prostoru jedna je od najvećih prednosti života u Valenciji.
Siesta kao stil života
Stanovnici Valencije odišu opuštenošću koja je zarazna. Njihov stil života temelji se na ravnoteži između rada i uživanja. Dani počinju sporije nego u sjevernijim dijelovima Europe, a pauza za ručak i dalje je važan dio dana. Hrana nije samo potreba, nego ritual, od svjetski poznate paelle, koja upravo ovdje ima svoje izvorno značenje, do svježih morskih plodova i jednostavnih, ali bogatih okusa mediteranske kuhinje. Kava na terasi, dugo večernje druženje i šetnje uz more dio su svakodnevice.
Valencija je i grad kontrasta. S jedne strane imate povijesnu jezgru s uskim ulicama, starim zgradama i mirisom prošlih vremena, a s druge futuristički kompleks Grada umjetnosti i znanosti koji izgleda kao da je stigao iz neke druge dimenzije. Ta kombinacija starog i novog daje gradu poseban identitet i čini ga zanimljivim za dugotrajan boravak.
Naravno, život u Valenciji nije savršen. Ljetne vrućine ponekad znaju biti iscrpljujuće, osobito u srpnju i kolovozu, kada temperatura i vlaga rastu. Administracija može biti spora i komplicirana, što zna frustrirati, osobito strance. Također, iako je grad povoljniji od Madrida ili Barcelone, cijene najma posljednjih godina rastu, posebno u popularnim četvrtima.
Ipak, ono što Valenciju čini mjestom u kojem se može živjeti godinama jest osjećaj lakoće života. Nema pretjerane užurbanosti, nema stalnog pritiska, a opet imate sve što vam treba: kulturu, more, prirodu i dobru hranu. Grad pruža prostor za rad, ali i za disanje. U njemu se dani ne broje po obvezama, nego po trenucima, jutarnjoj kavi na suncu, vožnji biciklom kroz park, večeri uz more. Za mene skroz romantično i poželjno.
Valencija možda nije savršena, ali upravo u tim malim nesavršenostima krije se njezina stvarna ljepota. To je grad u kojem se ne morate truditi da biste živjeli dobro, dovoljno je da se prepustite njegovom ritmu. Živi i zdravi bili, pa probali.
G. K. M.
