Hrvatski orguljaš, zborovođa i skladatelj Alen Kopunović Legetin, rodom iz Subotice, održao je nakon 20 godina solistički koncert u svom rodnom gradu, u subotu, 14. veljače, u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske. U proteklom periodu dolazio je u Suboticu svirati mise, te u nekim sastavima, a nakon ovog nastupa izrazio je veliku sreću zbog velike posjećenosti.
»Kada sam izašao na scenu odnosno ispred oltara gdje su bile orgulje, bio sam doslovno ganut kad sam vidio da je katedrala puna. Tako da mogu biti najsretniji čovjek. U svijetu glazbe nemamo dodjelu Oskara, ali kada sam vidio koliko ima publike, osjećao sam kao da sam u Subotici dobio Oskara. To je moj dojam i to je moja sreća«, istaknuo je on.
Što se tiče programa, uvijek ga, kako kaže, voli posložiti da ima neku priču te povezanost s mjestom gdje nastupa.
»Kada je Subotica u pitanju, Albe Vidaković je naš najpoznatiji skladatelj i naravno da je prva skladba bila njegova. Potom je za mali odmor bila skladba Marie Theresie von Paradis, slijepe učenice Mozarta koja je svirala klavir, a nakon toga su bile dvije skladbe Johanna Sebastiana Bacha koji je kralj za orgulje. Za kraj je bila Sonata na Psalam 94 Juliusa Reubkea, opsežno, monumentalno djelo Lisztovog đaka, to je jedno snažno djelo koje volim često svirati gdje god su orgulje dobre da se to može dobro ispratiti.«
O orguljama na kojima je svirao te o najboljem registru kraljice instrumenata Alen Kopunović Legetin kaže:
»Svirao sam sada na elektronskim orguljama, što je danas postala moda, znači orgulje bez cijevi, ali je na njih nasnimljen elektronski zvuk pravih orgulja, a katedrala je fantastična, barokna, tako da orgulje u njoj zvuče kao da su prave, a ne elektronske. Velike su, tri manuale, ima mogućnosti, tako da sam mogao svirati što sam htio. Neki kažu da je najbolji registar orgulja crkva u kojoj se one nalaze. Ako je crkva dobro akustična, a naša katedrala je izvrsna, onda i orgulje same po sebi zvuče dobro. Orgulje su uvijek građene za određeni prostor, tako da su jedinstvene i trebaju se sklapati s prostorom u kojem su sagrađene. U tom smislu nemam nešto što posebno volim svirati, svake su drukčije i svake imaju neku svoju posebnu osobnost«.
Alen je ovom prigodom izdvojio i lijep doček domaćina – katedralnog župnika Dragana Muharema:
»Na početku me je župnik jako lijepo pozdravio, a jednom mi je priznao da je kao mali, gledajući mene, zavolio orgulje pa ih je i sam počeo svirati. Drago mi je da svojom svirkom mogu utjecati na neke da zavole instrument i da počnu svirati orgulje«, naveo je on te dodao kako je dobio poziv da svira na svečanoj sv. misi za ovogodišnju Dužijancu u Subotici.
Alen Kopunović Legetin je glazbeno školovanje završio u Subotici, a diplomirao na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (1997.) u klasi prof. Ljerke Očić; dobitnik je Rektorove nagrade. Usavršavao se na sveučilištu Mozarteum u Salzburgu (1998./99.) te na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu (2004./05.).
Sklada liturgijsku i duhovnu glazbu (mise, moteti, psalmi), surađuje kao korepetitor i komorni glazbenik te aranžira za klape. Dobitnik je Antušove nagrade, Godišnje nagrade Grada Požege i Povelje zbora Cantores sancti Marci. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, trenutno je freelancer, svira na koncertima i gdje ga pozovu. Živi u Zagrebu.
I. Petrekanić Sič