Posebna stavka i posebno interesiranje u mojoj ljubavi zvanoj putovanja zauzimaju otoci. Svaki je priča za sebe, a svima je zajedničko da su poseban jedan svijet, odsječen od kopna, okružen vodom, povjeren vremenskim utjecajima. Divim im se. Svakom otoku i onima za koje sam čula i onima za koje tek trebam čuti. Radujem se svakom koračanju po njima, a u toj realizaciji prvi cilj koji imam je obići sve otoke našeg Jadrana. Dok to, korak po korak, realiziram, širim listu privlačnih otoka. Ovog tjedna toj listi su se pridružili održivi i zdraviji otoci.
Postoje otoci koji ne pokušavaju biti razglednica. Ne trude se impresionirati količinom atrakcija, luksuzom ili brojem sunčanih sati. Umjesto toga, oni su odlučili, svatko na svoj način, živjeti sporije, održivije ili jednostavno drugačije. Neki su postali laboratoriji za budućnost, drugi tiha utočišta za tijelo i glavu. Zajedničko im je jedno: s njih se ne vraća isti.

Eksperiment na otoku

Najmanji i najtiši od Kanarskih otoka, El Hierro, odlučio je napraviti veliki iskorak. El Hierro je gotovo u potpunosti energetski samoodrživ zahvaljujući kombinaciji vjetra i vode, što ga je pretvorilo u simbol održivog turizma. Ovdje nema masovnih resorta ni gužvi, umjesto toga, surove vulkanske stijene, prirodni bazeni i osjećaj da si na mjestu koje je odlučilo misliti unaprijed. El Hierro ne nudi »više«, nego dovoljno.
Ako postoji otok koji dokazuje da zelena tranzicija nije teorija nego praksa, to je Samsø. Ovaj danski otok proizvodi više obnovljive energije nego što mu je potrebno, a vjetroturbine i solarni paneli ovdje su dio svakodnevice, ne turistička atrakcija. Posebnost Samsøa je u tome što su mještani suvlasnici energetske infrastrukture, pa održivost nije nametnuta, nego zajednička odluka. Posjet Samsøu djeluje smirujuće jer pokazuje da promjena može biti tiha, normalna i uspješna.
Posljednji iz ove družine, Gigha, je mali škotski otok koji je 2002. godine kupila vlastita zajednica. Od tada se polako, ali uporno, obnavlja, kuće, polja, ideje. Otok danas proizvodi vlastitu energiju, potiče povratak stanovnika i njeguje snažan osjećaj pripadnosti. Nije spektakularan u klasičnom smislu, ali ima onu rijetku kvalitetu mjesta koje je ponovno uzelo sudbinu u svoje ruke.

Oni koji lječe

Ikaria je grčki otok koji kao da ne priznaje suvremeni tempo. Ovdje se živi dugo, ali još važnije, živi se dobro. Ljudi kasno večeraju, puno se druže, rijetko žure i gotovo nikad ne gledaju na sat. Znanstvenici su Ikariu svrstali među »plave zone« dugovječnosti, ali lokalci će reći da je tajna u jednostavnosti, zajedništvu i potpunom izostanku stresa. Ikaria ne liječi terapijama, nego načinom života.
Ischia je vulkanski otok u Italiji  koji liječi iznutra. Termalni izvori, blatne kupke i prirodni spa-centri rasuti su po cijelom otoku, ali ono što Ischiu čini posebnom jest spoj prirodnog ljekovitog okruženja i mediteranske ležernosti. Ovdje se zdravlje ne shvaća ozbiljno i strogo, nego s užitkom, između kupanja, ručka i popodnevne šetnje.
Za kraj je ostao japanski otok prekriven drevnim šumama cedra, u kojima stabla broje i nekoliko tisuća godina. Yakushima je mjesto tišine, magle i sporog hoda. Inspiracija je za filmove Studija Ghibli, ali i za sve koji traže duboko, gotovo meditativno iskustvo prirode. Kiša ovdje često pada, ali upravo ona daje šumama onu meku, umirujuću atmosferu zbog koje se s Yakushime odlazi lakši nego što se došlo.
Ovi otoci ne nude bijeg od stvarnosti, nego drugačiji pogled na nju. Pokazuju da je moguće živjeti sporije, održivije i zdravije i da ponekad upravo mali komadi kopna nose najveće ideje. Moja ljubav prema njima je samo veća.
Gorana Koporan