U Zagrebu je prošloga tjedna održan 30. Forum hrvatske nacionalne manjine u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, ponovno okupivši predstavnike hrvatskih manjinskih zajednica iz dvanaest europskih država, stručnjake, znanstvenike i predstavnike hrvatskih državnih institucija. Ovogodišnja tema »Knjižnice i društvene mreže hrvatske manjine u europskome susjedstvu« otvorila je niz pitanja vezanih za to kako se identitet, jezik i kulturna baština održavaju u doba sve intenzivnije digitalizacije naših života. 
Imajući u vidu promjene u kulturi čitanja, na Forumu je naglašeno da se pred hrvatskim zajednicama otvara prostor za daljnji razvoj suvremenih knjižničnih modela koji objedinjuju tradicionalne zbirke i digitalne resurse. Ocijenjeno je i kako digitalne platforme mogu poslužiti kao nadopuna tradicionalnih oblika prijenosa jezika i kulture. Dio Foruma bio je posvećen društvenim mrežama koje danas, kako je ocijenjeno, funkcioniraju kao nove virtualne knjižnice – mjesta u kojima se arhiviraju sjećanja, dokumentiraju aktivnosti, prenosi jezik... A Hrvati u Srbiji imaju i svoje knjižnice (od Biblioteke Croatice u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata do manjih knjižnica pri pojedinim udrugama), digitalizacijske projekte (Digitalizirana baština ZKVH-a ili Bachiensiana KD-a Ivan Antunović iz Subotice), a svjedočimo i živu aktivnost na društvenim mrežama (od profesionalnih institucija, preko medija i udruga do političkih organizacija). 
Ovoga tjedna, a pišemo i o tome u novom broju, KUDH Bodrog iz Monoštora dobilo je Srebrnu povelju Suncokret ruralnog turizma u kategoriji kulturno-povijesnih manifestacija za 2025. godinu. Povelje, nagrade i posebna priznanja Suncokret ruralnog turizma dodjeljuje Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo. Kako je u nominaciji istaknuto, monoštorski Bodrog od 2001. uspješno čuva i prenosi tradicijsku baštinu, običaje i kulturni identitet tamošnjih Hrvata. U udruzi kažu kako im je ovo priznanje poticaj za daljnji rad kako u području manifestacija tako i razvojnom projektu ruralnog turizma. 
Dakle, ranije spomenuta digitalizacija otvara nove mogućnosti za zaštitu i promicanje kulturne baštine i kulturnoga identiteta u vremenu kada se tradicijski sadržaji lako mogu izgubiti u brzini suvremenog života. Posebno je važno što omogućuje dokumentiranje elemenata nematerijalne baštine koji su često najugroženiji. No, svakako treba znati da digitalizacija ne može zamijeniti tradicionalne oblike baštine (zamislite online gastrofest), ali ih može čuvati i oživljavati u suvremenom kontekstu, čineći ih zanimljivim generacijama koje dolaze.
D. B. P.