U svijetu trenutačno ima između 6.800 i 6.900 živih jezika.
Prema podacima UNESCO-a, od sredine prošlog stoljeća do danas izumrlo je više od 200 jezika. U lingvističkom smislu izumrli jezik značilo bi da više nema aktivnih govornika tog jezika.
Još gore je s govorima, koji su ograničeni na još manji prostor, na manju grupu govornika, što znači da brže gube svoje govornike, lakše se utapaju u većinski jezik i brže nestaju. 
Zato su neprocjenjive oaze u kojima se u svakodnevnom životu još čuvaju govori. U Bačkoj su to bunjevačka i šokačka ikavica. Još je značajnije zapisivanje i istraživanje, jer, kako je rečeno na znanstvenom skupu u Monoštoru Šokačka rič, čak i kada nestane živih govornika, govor se može, ne vratiti u svakodnevni život, ali oživjeti za neke prigode, ako je ostao zapisan.
Šokačkom govoru u bačkom Podunavlju posebno priznanje dali su jezikoslovci iz Hrvatske koji su ove godine za temu znanstvenog skupa Šokačka rič (koji traje dulje od 20 godina) odabrali govore slavonskog dijalekta zapadnobačkog Podunavlja, i to tako što su odabrali analize pjesama, dramskih djela, kuharica i rječnika autora iz Bačke. I time što su za mjesto održavanja znanstvenog skupa odabrali Monoštor, selo gdje natpolovičnu većinu čine Hrvati i gdje se na ulici još čuje šokačka ikavica. 
I za kraj, podaci iz Popisa stanovništva. Na Popisu 2002. godine 30 posto stanovništva Vojvodine činili su pripadnici nacionalnih manjina. U Vojvodini je tada živjelo više od 621.000 pripadnika nacionalnih manjina, a svojim materinskim jezikom govorilo je 450.000. 
Dvadeset godina kasnije u Vojvodini je 395.000 pripadnika nacionalnih manjina, a 302.000 govornika nekog od manjinskih jezika.
I jedna zanimljivost: Europska komisija je 2007. godine definirala idealnog Europljanina. To bi bio građanin Europe koji uz svoj materinski jezik govori još dva jezika. U slučaju nacionalnih manjina tom jezičnom idealu pridodan je i materinski jezik. 
Z. V.