Ružne, primitivne, opasne i zle devedesete na velika vrata vraćaju nam se ovih dana. Ambijent za takvu atmosferu podgrijavan je posljednjih trinaest godina u skupštinama i preko medija, gajenjem i njegovanjem govora mržnje i ksenofobije, a plodovi su već punih godinu dana vidljivi kroz targetiranje, premlaćivanje i uhićenje onih koji se tomu suprotstavljaju.
U jedan od takvih plodova spada svakako i prošlotjedni (29. listopada) slučaj koji se dogodio u subotičkoj Ulici Henryka Sienkiewicza u kojoj su za sada nepoznate osobe naružile fasadu jedne kuće crvenom bojom. Na snimci, koju je na svom Facebook profilu podijelio pokrajinski zastupnik Stranke slobode i pravde Róbert Sebők, lijepo se vidi broj onih koji su tu nepodopštinu počinili, ali – što zbog udaljenosti, što zbog karakterističnog maskiranja ili skrivanja – ne i lica. Riječ je, dakle, o četverici mladića, od kojih jedan ima ulogu »stražara« dok ostala trojica obavljaju »posao«.
Kuća na kojoj su počinitelji ostavili svoj crveni trag vlasništvo je našeg sugrađanina Miroslava Evetovića, koji je na društvenim mrežama poznat po oštrim kritikama vlasti, prije svega aktualne lokalne koalicije. Miroslav Evetović za Hrvatsku riječ kaže da je slučaj, čim je primijetio, odmah prijavio policiji, koja je ubrzo i došla. Zbog zanimljivosti kako se odvijala komunikacija među njima nećemo ju prepričavati, nego ćemo navesti riječi oštećenog:
»Policija je bila te večeri. Nakon pola sata su se dovukli dva lika, jedan se preziva Horvat i ono ‘da-da-da, dobro bi bilo da ovo operete jer ovo će se brzo osušiti. Kažem im ‘uđite unutra, hoćemo li napraviti neki dokument, hoćete li uzeti podatke ili znate moje ime i prezime?’. ‘Pa, dobro, dajte osobnu iskaznicu. Znate, kolega radi na očevidu, obavijestit će ga ovaj iz 192. A imate jako lijepu kuću! Gdje ste vi radili, otkuda Vama novac za ovakvu kuću?’ ‘Kakve veze ima to s onim što se vani dogodilo?’ ‘Pa, ne, pitam... jako Vam je lijepa kuća.’ ‘Imam 70 godina, valjda je i red da stanujem u normalnoj kući, ne znam u čemu Vi stanujete. Nije ovo ništa ekstra, ovo je jedna obična građanska kuća: dva kera i dva odrasla bića – muž i žena.’ ‘Pa, dobro-dobro. Mi idemo sada da ne smetamo. A kolika je šteta po Vama?’ Ja kažem da ne mogu procijeniti jer treba doći čovjek koji se u to razumije, ali me je fasada stajala skoro dvije tisuće eura. ‘Dvije tisuće eura ha-ha-ha!’ Ja kažem: ‘Dobro, ako je Vama to smiješno, onda hvala, doviđenja’. I to bi bilo to. Dakle, nitko se nije javio, nitko, nitko. Tu i tamo se netko javi od susjeda i to mi je drago jer vidim da su ljudi užasnuti«.
Kao što kaže stara izreka: riječ govori više od tisuću slika. I svaka nova je suvišna.
Ali, ima još nešto slično što se dogodilo protekloga tjedna: na Paliću je osvanuo grafit s porukom »Smrt Mađarima« i to je ono što se povezuje ova dva slučaja. U jednom su počinitelji odabrali jednu kuću i ljude koji žive u njoj da razmišljaju o simbolici crvene boje, u drugom je navedena jedna kompletna nacija bez potrebe za nagađanjem što ta poruka znači. Zajednička u oba slučaja je i činjenica što su počinitelji nepoznati, a dijalog između Miroslava Evetovića i policije najplastičniji je opis njihovog odnosa spram »šaranja mržnje«, odnosno izravnih ili neizravnih prijetnji smrću pojedincu ili cijeloj grupi ljudi. 
Ubrojimo li ovdje i murale Ratku Mladiću po zidovima subotičkih fasada, ono što se ovih dana događa studentima, Vladimiru Štimcu, Miši Bačulovu, Milomiru Jaćimoviću i posebno Dijani Hrka, kojoj se neljudi ogavnim stihovima muzikom bestijalno rugaju iz ćacilenda, na najočitiji način uvjeravamo se u to koliko je policiji stalo do uređenog građanskog društva u kojem žive ravnopravni građani i na čijoj je ona strani.
Slike kakvim ovih dana svjedočimo u našem gradu i cijeloj državi u dlaku su iste onima iz tridesetih godina prošloga stoljeća u Njemačkoj kada su na kuće Židova farbali Davidovu zvijezdu ili pak riječ »Juden«. A to je samo na korak od njihova paljenja ili pak upadanja u njih i odvođenja ljudi koji u njima žive.
Stoga je onima, koji su na bedževima studentskog i građanskog prosvjeda, uz sliku Imlekove »kravice«, sažeti u sintagmu »Neutralni – 0% časti«, možda najbolja po(r)uka priča Nikole Žigmula iz rumunjskog mjesta Nermiđ, objavljena u bajkama Balinta Vujkova: »zlo je dobro, a dobro je zlo«. Kaže prerušeni đavao o vremenu koje je bilo. I koje živimo.
Z. R.