Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, u suradnji sa Zavičajnim klubom Hrtkovčana Gomolava, organizirala je u subotu, 18. listopada, Susret Hrvata iz Vojvodine u Kuli. Riječ je o uzvratnom posjetu župljana župe Hrtkovci (Hrtkovci, Nikinci i Platičevo), uz sudjelovanje predstavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji te brojnih gostiju i uzvanika.

Od Hrtkovaca do Kule – put sjećanja i povezanosti

Red suza, red sjete, pa red radosti... Neki se nisu vidjeli i više od 30 godina, a bili su susjedi, prijatelji, drugovi iz školske klupe. Prije rata u Hrtkovcima je živjelo više od 1.500 Hrvata, danas svega oko 400. Većina je protjerana devedesetih godina tijekom ratnih zbivanja, a svoj novi dom našli su u požeškom kraju. Najviše ih se doselilo upravo u Kulu, mjesto koje je u sastavu grada Kutjevo.
»Cijela je ova ulica Ninića... Ninićev sokak, tako je zovu«, pokazuje Anto Ninić na ulicu gdje se nalazi i crkva u Kuli, podignuta 1998. godine. 
»Imam tri sina, tri sam kuće napravio ovdje, imam devetero unučadi«, s ponosom veli ovaj, po rođenju Hrtkovčanin, danas Kuljanin. 
Anto je sa suprugom i tri sina u ovo slavonsko selo stigao 11. lipnja 1992. godine. Dobro pamti taj datum jer, kaže, to je bilo dva dana prije njegova imendana.
»Što je stalo u auto, to smo i ponijeli, i preko Mađarske smo stigli ovdje. Ništa drugo nismo ponijeli iz Hrtkovaca. Sestra mi je ostala, ona i danas živi u Hrtkovcima, tako da posjetimo selo, obavezno odemo za Svi svete na groblje.«
Susret je za Antu bio više nego emotivan.
»Oduševljen sam što sam sada vidio neke ljude koje nisam vidio 34 godine. Tu su sad i djeca mojih školskih drugova, a ne mogu ih prepoznati. Pa samo pitam čiji si ti, tko ti je otac, a onda se sjetim – pa išli smo zajedno u školu.«
Među prvima koji su izbjegli iz Srijema u Slavoniju 1992. godine bio je Franjo Baričević, koji danas živi u Jakšiću.
»Vidio sam stare prijatelje, ne poznajem djecu, ali starije poznajem. Ovaj događaj za mene ima posebnu vrijednost jer ne idem u Hrtkovce, pošto sam bio svjedok u Haagu. Nisam htio biti zaštićeni svjedok, htio sam reći istinu o svom narodu i kako je patio zbog Šešelja i njegovih jataka. Najteže mi je što ne mogu otići na grob svoga oca«, priča Franjo.

Protjerani, ali ne i zaboravljeni

Susret Hrvata protjeranih iz Srijema s Hrvatima koji i danas žive u Srbiji organizirali su velečasni Ivica Živković, župnik iz Hrtkovaca i Zajednica protjeranih Hrvata te Zavičajni klub Hrtkovčana Gomolova. Susretu su nazočili i elektori, predstavnici udruga i suradnici Hrvatskog nacionalnog vijeća, na čelu s predsjednicom Jasnom Vojnić. Svi su zajedno sudjelovali na svetoj misi u crkvi sv. Petra koju je služio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.
Kako je poručio predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović, pune 34 godine radili su na tome da budu most sa zajednicom koja je opstala i ostala u Vojvodini, a susret u Kuli je uzvratni, nakon što su oni prošle godine posjetili Hrtkovce gdje je obilježeno 200 godina župe u Hrtkovcima.
»Osim zadaće koja je tada bila pred nama, sada su pred nama neki novi izazovi. Mi smo ove 34 godine radili na tome da budemo most s našom zajednicom koja je ostala i opstala u Vojvodini, u Srbiji. I na to smo ponosni i želimo pokazati javnosti da su Hrvati u Vojvodini kroz stoljeća njegovali tradiciju i kulturnu baštinu, da smo ponosni na to i s pravom možemo reći da su oni jedna važna kockica u mozaiku hrvatske kulturne baštine. A da bi se to vidjelo, mi im pomažemo, prije svega da se organiziraju određena kulturna događanja. Želimo biti spona, ali isto tako iznimno su nam važni i skupovi kao što je ovaj danas u Kuli jer s našom zajednicom tamo njegujemo zajedništvo, jedni smo uz druge i mislim da je to, po reakcijama, iznimno važno za našu zajednicu koja je ostala i opstala u Srbiji, s nažalost i danas ne malim izazovima«, poručio je Martinović.
Milan Bošnjak iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske istaknuo je da će ovakvi susreti i aktivnosti uvijek dobiti potporu Središnjeg državnog ureda.
»Ovo je zbilja jedna posebna, dirljiva priča. Ne moram vas podsjećati kakva je sudbina Hrtkovčana, ali je zaista lijepo vidjeti kako uspijevaju održavati međusobnu komunikaciju i kako su povezani i kako zajednički realiziraju projektne aktivnosti. Veseli nas što vidimo da ima i mladih – to znači da će se ova povezanost nastaviti i dalje«, poručio je Bošnjak.
Jasna Vojnić naglasila je važnost upoznavanja s okolnostima protjerivanja Hrvata:
»Nama je jako drago da smo se danas okupili, i Hrtkovčani iz Srbije i oni koji su svoj dom našli u Hrvatskoj. Jako mi je drago da vidim i ljude koji skrbe o tih 40.000 protjeranih Hrvata. Nama je jako važno ostati uz njih i važno je da danas razgovaramo o tome i da se to ne zaboravi, budući da u Srbiji nemamo mjesto gdje bismo upalili svijeću i našim žrtvama i svim protjeranima. Jako nam je važno da se o tome govori, jer se u javnosti u Srbiji ne govori o protjerivanju 40.000 Hrvata i zato će poruke s današnjeg skupa biti važne i za jednu i za drugu državu«, rekla je Vojnić. 
M. V. R.