Kulturni i politički djelatnik hrvatske nacionalne manjine Ivan Karan preminuo je 5. listopada, nakon duge i teške bolesti, u 68. godini života. Rođen je 1958. u Stanišiću u obitelji dalmatinskih Hrvata koloniziranih u Saveznoj kolonizaciji iz Dalmacije 1945. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju društveno-jezičnog smjera u Somboru, a Fakultet političkih znanosti – smjer marksizam i socijalističko samoupravljanje, Sveučilišta u Beogradu, 1986. godine. 
Od 1986. do 1988. radio je u općinskom štabu Teritorijalne obrane u Somboru kao referent za organizacijske i personalne poslove, a do konca travnja 1991. na istim poslovima u Zonskom štabu također u Somboru. Sljedeće tri godine bio je vođen kao »višak«, »neraspoređen« i »na raspolaganju«.
Do 2008. bio je profesionalni karate trener, kada postaje ravnatelj NIU Hrvatska riječ. Tu je dužnost obnašao dva mandata, od 2008. do 2016. godine.
Od 2006. u DSHV-u radi na organizacijskom jačanju, pisanju programa i općih akata stranke te s mladima, pomažući im u ponovnom osnivanju Mladeži DSHV-a. U Stanišiću, iz kojega je 1990-ih protjerano 65% Hrvata, osnovao je Mjesnu organizaciju DSHV-a 2008. te Hrvatsko kulturno društvo Vladimir Nazor 2009. godine, čiji je i predsjednik.
Kao ravnatelj Hrvatske riječi pokrenuo je 2009. na Radio Somboru tjednu jednosatnu emisiju na hrvatskom jeziku Kronika tjedna (od početka 2010. Hrvatska riječ, a od polovice iste godine Glas Hrvata). Nakon ukidanja RTV-uredništva u NIU Hrvatska riječ, njezinu je produkciju (od početka 2012. u trajanju od sat i pol, a od rujna iste godine dvosatna) preuzeo HKD Vladimir Nazor iz Stanišića. U emisiji je sudjelovao i kao novinar. Povremeno je objavljivao tekstove u Hrvatskoj riječi i Glasu ravnice.
Karate trenira od 1976. godine. Nositelj je crnog pojasa 2. dan. Natjecao se za Karate klub Studentski grad iz Beograda i imao status vrhunskog sportaša saveznog ranga. Osvojio je brojne medalje: brončane na studentskim prvenstvima Beograda i Srbije u borbama 1979., 1980. i 1982.-1984.; srebrne medalje na prvenstvima Beograda i Srbije u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-1984.; te brončane medalje u ekipnoj konkurenciji na prvenstvima SFRJ 1980. i 1981.
Natjecao se u borbama u srednjoj i poluteškoj kategoriji u pojedinačnoj konkurenciji te u apsolutnoj kategoriji ekipno. U Prvoj saveznoj karate-ligi natjecao se od 1981. do 1985. za KK Studentski grad iz Beograda.
Od 1986. bio je trener i natjecatelj KK Dušan Staničkov iz Sombora, gdje je potkraj 1992. osnovao KK Ipon, u kojem je do danas bio trener i predsjednik. Njegovi su natjecatelji osvajali medalje u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i SR Jugoslavije – od pionira do seniora.
Bio je i uzgajivač te izlagač šarplaninaca, pobjednik Državnog prvenstva 1998. sa ženkicom Atina Vujanska. Deset pasa iz njegova uzgoja bili su nacionalni, a dva međunarodni prvaci.
Pokopan je u utorak, 7. listopada, na katoličkom groblju u Stanišiću.