Mogući su izbori u prosincu, kreće kampanja, izvanredni izbori ne bi riješili društveno-političku krizu. U tom opsegu idu izjave nositelja vlasti, dok se društvena i politička kriza samo produbljuje.
Toliko da je rasprava o političkoj krizi u Srbiji uvrštena ovog tjedna i u dnevni red, na početku redovitog jesenskog zasjedanja, parlamentarne skupštine Vijeća Europe u sklopu debate o aktualnim pitanjima. Upitan je i o(p)stanak Srpske napredne stranke u Europskoj pučkoj stranci, grupaciji koja je najjača u Europskom parlamentu, što bi posljedično umanjilo manevarski prostor vladajućih na europskoj političkoj pozornici.
I dok vladajući mijenjaju izjave oko mogućih izbora, nagađa se i licitira tko su ljudi na famoznoj studentskoj listi koja bi na nekim budućim izborima trebala biti ozbiljan politički protivnik vlasti. Oporbu nitko ne spominje ili je ne uzima previše ozbiljno. Ni oni sami nisu načisto hoće li podržati studentsku listu (ako studenti uopće hoće imati s oporbom bilo kakvu suradnju), hoće li svatko posebno ili će u drugi plan staviti svoje ideološke razlike i na crtu izaći kao jedan tim.
A nakon svega toga dolazi pitanje što poslije eventualne pobjede na izborima. Možda je to i ključno pitanje i u odgovoru na to pitanje krije se i ponašanje europskih dužnosnika koji su još uvijek tolerantni prema Srbiji. Europskoj uniji sada je potrebna stabilokracija, pa se tu i tamo može i zažmiriti na ponešto što odskače iz duha europske demokracije. Na pojave koje odskaču od duha europske demokracije nije imuna ni sama Europska unija. 
Z. V.