Među pravima koje imaju (ili bi trebale imati) nacionalne manjine je i pravo na obrazovanje na materinskom jeziku. To pravo u Srbiji koristi više od 35.000 učenika koji pohađaju redovitu nastavu na nekom od osam manjinskih jezika. Nastava je u 189 škola i realizira je 3.500 nastavnika.
Među osam jezika na kojima se, uz srpski, mogu u osnovnoj i srednjoj školi obrazovati pripadnici nacionalnih manjina je i hrvatski jezik.
Ove godine uz postojeće đake u školske klupe sjelo je 110 novih prvaša. U osnovnim školama 44 i u srednjim 66. Kontinuitet je to od školske 2002./03. godine kada je počelo obrazovanje na hrvatskom jeziku, pa sada među učenicima ima i onih čiji su roditelji bili među prvim generacijama u obrazovanju na hrvatskom jeziku.
Ta prva generacija bila je i najbrojnija. Novi iskorak napravljen je prije nekoliko godina kada je cjelovita nastava izašla iz okvira Subotice i kada je prvi odjel prvašića upisan u Monoštoru. Moglo bi to možda u još nekim mjestima izvan Subotice. 
Nešto kasnije počelo je i srednjoškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku. Prvi srednjoškolci upisani su školske 2007./08. godine. Počelo je s 15 učenika, a sada ih je zajedno sa 66 novih srednjoškolaca ukupno 231.
Ako se sve zbroji, pa i učenici koji pohađaju izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u obrazovanje na hrvatskom jeziku uključeno je oko 1.000 učenika.
Što se akademskog obrazovanja tiče, u Vojvodini je on sveden na studije mađarskog, slovačkog, rusinskog i rumunjskog jezika. Zaostavština je to manjinskih prava iz nekadašnje države, pa su slijedom tih prava »stare« manjine ipak u prednosti glede obrazovanja ili informiranja u odnosu na Hrvate kojima je taj status priznat 2002. godine. 
Z. V.