Jedna od mojih izjava koje počinju s »Ja nikada neću…«, sigurno ste ih svi imali, nastavlja se s: planirati svoja putovanja godinu dana unaprijed. Naravno da, nakon ovakvog početka, svi znamo da slijedi priznanje da sam to upravo učinila. E pa, za ovu godinu – dva putovanja. Jedrenje na Krfu, o kojem sam već pisala, i ronjenje na Kornatima, do kojih danas stižemo pričom, a koja smo ostvarili krajem srpnja i početkom kolovoza. I, iako sam u oba putovanja uživala kao u bajci, i dalje priznajem da je ovakvo planiranje puno unaprijed poprilično stresno. Zapravo je čekanje, uz sva nepredviđena događanja, najstresnije. Za oba putovanja bili smo na rubu mogućnosti da ih nećemo ostvariti, da će nam propasti novac, a prije svega planovi. No, uspjelo je i vrijedilo je. Ali mi i dalje nije jasno kako nekome takvi planovi uspijevaju godinu za godinom.
Nego, Kornati.

Naša ronilačka priča

Ovogodišnja ronilačka priča u opise nam opet dovodi ekipu ljenivaca koju sam u ovu rubriku uvela prošle godine kada sam pisala o njima, svom povratku ronjenju i našem boravku na Lastovu. Tko je čitao, možda se i sjeća mog oduševljenja ovim ljudima, a tko nije, nakon ovoga će mu biti sasvim jasno da su svakako vrijedni pažnje. U međuvremenu sam s nekima izgradila pravo prijateljstvo, s većinom čvrste prijateljske odnose, a sa svima prekrasan odnos.
I tako, prije skoro godinu dana, krenula je priča o tome tko će od nas biti član ronilačke posade na ronilačkom brodu Vranjak I, koji će isploviti iz Sukošana i ploviti zavodljivim lokacijama Jadrana zanimljivim roniocima, te na svojoj ruti proći kroz Kornate. Kada je poziv objavljen u Viber grupi, brojčani maksimum i lista prijavljenih bili su popunjeni u prvih pet minuta. Nas dvoje nismo se stigli upisati. Ali kako to obično biva, kad imaš veliku želju, najveći saveznik ti je splet slučajnih okolnosti i ono »ako je suđeno«. E pa, nama je vrlo brzo postalo jasno da nam je suđeno i sreći nije bilo kraja. Valjalo je samo još dovoljno puta prespavati da prođe godina i da avantura krene.

Brodski stil života

Kao da ljetovanje na brodu i taj vid putovanja postaje naš stil. Ne bunim se nimalo, samo se bojim da ću zaboraviti putovati autom. Ova avantura na brodu otišla je još jedan korak dalje time što na ovom putovanju nismo bili odgovorni za brod i njegovu sigurnost, nego je naše bilo samo da uživamo. Ne mogu vam opisati koliko je ugodno kada prilikom vezivanja broda samo sjedite i promatrate, i znate da će sve biti u redu. Ne kažem, stekli smo mi već poneke vještine oko tih stvari, ali uvijek u glavi imaš da nešto može poći po zlu, da će ti nedostajati iskustva i da će te to skupo koštati. Uglavnom, posada našeg Vranjka I bila je sjajna i mi smo mirno spavali čak i prve noći kada smo doživjeli neveru, a tko je to iskusio zna da to nije mala stvar.

Od početka

Kao i do sada na našim pomorskim avanturama, i Vranjak I se iznajmljuje od subote do subote. Ukrcavanje nam je bilo zakazano za period od 12 do 15 sati, nakon čega je bio planiran polazak. Prvoga dana vožnja je trajala vrlo kratko – do obližnjih Kukljica na otoku Ugljanu. Sasvim dovoljno jer vam je u fokusu upoznavanje broda, posade, opreme, smještanje u kabine i aklimatizacija. Nakon vezivanja u luci, malo smo prošetali mjestom, okupali se, podružili i vratili na večeru.
To s obrocima je bio poseban užitak. Vaše je samo da u zadano vrijeme siđete u prostoriju namijenjenu jelu, a sve ostalo vam bude posluženo. I tako tri puta dnevno. Baš nježno. Kao i sve ostalo što je bilo na ovom putovanju, a o tome, naravno, u drugom dijelu.
Gorana Koporan