Uobičajena slika postali su nam prosvjedi. Nakon studenata i građana koji su mjesecima organizirali prosvjedna okupljanja val nezadovoljstva dobio je novu dimenziju: blokade na važnim prometnicama i raskrižjima. U Subotici se prosvjedovalo i zbog vode. Građani se žale na kvalitetu vode i to što su na (presušene) bunare osuđeni i u XXI. stoljeću.
U javnosti se barata brojkom od 800.000 stanovnika Vojvodine koji su bez ispravne vode za piće. A ispravna znači da zadovoljava fizičko-kemijske i mikrobiološke standarde. Tek paušalne procjene ili utemeljene tvrdnje?
Za odgovor bi mogli poslužiti podaci o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. »Najmlađi« koje sam mogla pronaći su za 2022. godinu, a objavio ih je Batut. Prema tim podacima, u sjevernobanatskom i srednjobanatskom području više od 90 posto ispitanih uzoraka vode iz javnih vodovoda i vodnih objekata bilo je fizičko-kemijski neispravno. Sjeverna Bačka nešto je bolja s 46 posto neispravnih uzoraka, a još bolja zapadna Bačka s 40 posto neispravnih uzoraka. Na sreću, kod mikrobioloških karakteristika vode postotak neispravnih uzoraka nekoliko puta je manji, ali je na prvom mjestu sjeverna Bačka, gdje je više od 16 posto ispitanih uzoraka bilo mikrobiološki neispravno.
Kod javnih vodovoda u gradskim naseljima u Vojvodini neispravno je bilo više od 40 posto ispitanih uzoraka. Za usporedbu, podatak da je u zapadnoj Srbiji i Šumadiji to tek 1,4 posto.
Sigurno bi o ovoj temi imali što kazati i Zrenjaninci, koji su ušli u treće desetljeće kako su bez pitke vode, osim ako neće piti i koristiti za kuhanje vodu s prekomjernim koncentracijama kancerogenog arsenika, natrija i bora.
Organizacija Ujedinjeni narodi definirala je da je pravo na čistu vodu osnovno ljudsko pravo. A kako s pravima ne stojimo najbolje ni u svijetu, ne čudi što više od 600 milijuna svjetske populacije na popis prava koja im se krše može dodati i vodu. Što je jedan Tavankut u tih 600 milijuna.
Z. V.