Građanski neposluh, i to samo njegovi začeci, novi je oblik borbe za koji vlast i njeni dresirani mediji još nisu našli nove i jače etikete od antisrba, terorista, nacista, ustaša, divljaka, nasilnika i sličnih epiteta koji su antipodi na relaciji ton – slika. U teoriji, građanski neposluh je nenasilni oblik prosvjeda koji se koristi za izražavanje nezadovoljstva s ciljem političkih ili društvenih promjena. I upravo se to ovih dana događa širom Srbije, pa tako i Subotice: građani u velikom broju šetaju u krug po pješačkim prijelazima, ometajući tako uobičajeno odvijanje prometa.
Strategija je, dakle, ostala ista, ali je promijenjena taktika. Umjesto dosadašnjeg stajanja na najfrekventnijim prometnicama i kršenja ustavnog prava na slobodu kretanja, to se isto pravo koristi u svrhu njegova ometanja. Jer, netko je odlično shvatio da se ljudima ne može zabraniti ustavno pravo da šeću, a da pri tomu tim istim Ustavom nije definiran najvažniji uvjet: »količina prava njegova konzumiranja«, odnosno koliko ljudi imaju prava na šetnju. U zatvoru je to jasno: propisano je pravo na jednu ili dvije dnevne šetnje u strogo ograničenom krugu, ali na slobodi (ili bar njenom prividu) – na žalost svih diktatora – takvo što (još) nije pravno regulirano. Metaforički gledano, a praksa se u tu sliku savršeno uklapa, građani šetnjom po kružnim tokovima hodaju na samom rubu zakona, prisiljavajući usput državne institucije da ih štite u toj radnji. Za sada, koliko smo vidjeli u Subotici, taj se hod odvija bez problema, zahvaljujući objema stranama: građani mirno šetaju, a policija ih u tome ne sprječava, možda i zbog toga što ju u tome sprječava i Ustav i zakoni.
Osim inteligentne ideje da se nađe najtanja rupa u zakonu kojom se njegova suština krši tako što ga se u suštini ne krši, viđeno na terenu, priče sudionika ili zapisi s društvenih mreža svjedoče i o njegovoj crti koja bi se lako mogla naći kao duhoviti isječak nekog umjetničkog komada: u Beogradu su se tako – uz zvuke Kolibirija i Dragana Lakovića – građani uhvatili za ramena, praveći Ivin voz baš onako kako se to odvija i u stihovima ove poznate dječje pjesme, dok je u Subotici baš na pješačkom prijelazu nekome ispao novčanik pun kovanica, a empatični sugrađani odmah su se razmiljeli po asfaltu dok ne pronađu i posljednji dvodinarac kako bi ga vratili vlasniku. Da mašta može svašta, kao poticajni izraz za neograničenu kreativnost, još davno, davno pokazala je i dokazala ekipa Montyja Pythona, recimo skečom o Ministarstvu blesavog hoda, za čiju reprizu sada imamo idealne uvjete: među prosvjednicima ne manjka ni glumaca, a naturščika oko njih koliko te volja.
Ovaj duh, kom se i subotički policajci smiju, nažalost ima i svoju drugu stranu, i to s obje strane. Bez svijesti o nenasilju a ipak otporu, pojedini prosvjednici u drugim sredinama posežu za sirovim i glupim potezima (poput barikada kontejnerima, recimo) kojima iritiraju čak i one koji su na njihovoj strani kao što još više iritiraju postupci vlasti, bilo da je riječ o bezrazložnoj ili prekomjernoj upotrebi policijske sile ili pak zamaskiranim kriminalcima u policijskim odorama koji nasred ulice otimaju mlade ljude i odvode ih u nepoznatom pravcu.
Stoga, bar za sada, Subotičani i policajci u njoj mogu dobrom dijelu Srbije poslužiti kao svijetao primjer jednog od oblika građanskog neposluha, i to u njegovim začecima. Nastavak ćemo, ako se ne umiješa »viša sila«, imati već i danas. Naime, kako je javnosti poznato, uslijed »nemogućnosti« JKP-a Čistoća i zelenilo da osigura održavanje higijene, IT Subotica, kao organizator, otkazao je održavanje drugog Subotičkog festivala zanatskog piva, koji je trebao biti upriličen na Trgu Sinagoge i Trgu Jakaba i Komora. Vijest, koja je prva objavljena na subotičkim portalima, još nije pročitana ni nekoliko desetaka puta, a na društvenim mrežama – pod neznatno, ali suštinski izmijenjenim logom – pojavili su se Slobodni građani Subotice s informacijom da će Subotički festival inatskog piva ipak biti održan u ranije zakazanim terminima (4. i 5. srpnja od 17 do X sati) i na istim mjestima na kom će se »točiti najbolji ukusi i širiti osmesi uz svaki gutljaj«. Slobodni građani Subotice svoje sugrađane koji se tako osjećaju pozivaju da sa sobom ponesu pivo u limenkama, udobnu obuću i pozitivnu energiju. E, da: i apeliraju da građani počiste za sobom. Jer, Čistoća i zelenilo, po vlastitom priznanju, za tako složeni zadatak nije sposobna. Iscrpljeni su, moguće, prošlotjednim Tajnama neispričanih kapi koje su (naravno, bez problema) u središtu grada organizirali Turistička zajednica Subotice uz potporu lokalne samouprave.
Z. R.