Slavimo ove nedjelje Pedesetnicu, Duhove. Jedan od najvažnijih dana za Crkvu. Toga dana Duh Sveti sišao je na apostole i nastao je novi Božji narod, kojem i mi pripadamo po krštenju. Danas, na Duhove, kada u mnogim župama sudjelujemo na slavlju podjeljivanja sakramenta potvrde, ponosni smo i sretni što smo i mi dio Crkve. No, trebamo osjećati još mnogo više od ponosa i sreće, jer je to Božja milost da smo dio njegova naroda, da smo njegova djeca koja su primila Duha Branitelja koji je s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Pedesetnica
Duh Sveti dolazi k apostolima u trenutcima njihove velike zbunjenosti. Primili su zadatak od Isusa da sve narode učine njegovim učenicima, a onda je on otišao i ostavio ih same. Zabrinuti su kako će učiniti ono što im je zadano, a zabrinuti su što ni Isusa nema da ih uputi. Ne znaju tko je Duh Branitelj koji im je obećan, i što je pod tim Isus mislio. U kaosu emocija i nesređenih misli Isus konačno ispunjava obećanje i šalje Duha Svetoga. Djela apostolska opisuju taj događaj kao nešto čudesno (usp. Dj 2,1-11). Tu su i vjetar i vatra, znakovi njegova raspoznavanja, ali i još veća čudesa koja potvrđuju njegovu prisutnost.
On najprije preobražava apostole. Oni od uplašenih učenika, koji ne znaju što i kako trebaju činiti, postaju hrabri navjestitelji Radosne vijesti, koji znaju kako propovijedati. A onda čini još jedno čudo nad onima koji slušaju njihov navještaj. Svatko od stranaca u Jeruzalemu čuje apostole na svome jeziku. A kada ih čuje, želi ih slušati te vjeruje u ono što oni naviještaju. Tako je prvi dan Crkve najčudesniji dan u njezinoj povijesti. Tri tisuće ljudi prigrlilo je vjeru toga dana i krstilo se. A sve je to djelo Duha koji je sišao na Isusove učenike.
I nakon toga dana Duh Sveti nastavlja djelovati po apostolima. Oni i dalje hrabro naviještaju Evanđelje tako uvjerljivo da se Radosna vijest nezaustavljivo širi, a Kristova Crkva sve više raste. Oni zaista izvršavaju nalog da sve narode učine Isusovim učenicima. Ali njihovo svjedočanstvo nije snažno samo zahvaljujući njihovim riječima, već prva Crkva živi na način da životom svjedoči ono što naviješta. Duh je među njima, a oni su potpuno otvoreni njegovim poticajima, surađuju i Božji narod raste unatoč progonima i netrpeljivosti tadašnjeg svijeta.
Naša Pedesetnica
U trenutku kada smo primili sakrament potvrde Duh Sveti došao nam je sa svim svojim darovima, isto kao na apostole na dan Pedesetnice. A u našem se životu ništa nije promijenilo, niti se u Crkvi išta mijenja, a svake godine netko u svome životu doživi Pedesetnicu. Nema to veze s Duhom Svetim, nego s nama. Apostoli su ga čekali sa željom da postanu sposobni ispuniti svoje poslanje, a danas nitko nema želju istaknuti se kao navjestitelj Evanđelja. Duh Sveti treba suradnike u Crkvi i onda može učiniti po nama čudesa. On je i dalje među nama, baš kao što je Isus obećao, i bit će do svršetka svijeta, samo ne nalazi suradnike s kojima bi mogao učiniti velike stvari kao u prvim vremenima. Trebamo mu se otvoriti, trebamo željeti s njim surađivati i biti navjestitelji Radosne vijesti. Da i danas Duh po ljudima može mnogo toga učiniti svjedoče sveci i blaženici, koji su rado prihvatili njegove poticaje i svojim životom potvrdili da su dio Božjega naroda, da su Kristovi. Tako može i svatko od nas, svatko može biti apostol u svome vremenu i svome mjestu. Zato se možemo već danas početi moliti Duhu da od nas učini prave svjedoke Evanđelja te živjeti prema njegovim poticajima.
