Hrvatski ligaški nogomet nije ovo doživio nikada: da u posljednjem kolu čak tri momčadi (Rijeka, Dinamo i Hajduk) imaju šansu za osvajanje naslova prvaka, a da se čak četiri momčadi borilo za četvrtu poziciju koja možda donosi igranje u Europi. Nedjelja, 25. svibnja, ostat će tako zauvijek upisana u nogometnu povijest. A u njoj će biti velikim slovima upisana Rijeka.
Rujevica slavi
Sudac Erceg nije uspio odsvirati kraj susreta Rijeke i Slavena (2:0), jer su ga preduhitrile tisuće domaćih navijača koji su utrčali na teren u desantnom pohodu na svoje ljubimce. Ostali su nogometaši Rijeke bez gotovo svih dijelova svoje sportske opreme, ali, naravno, nisu žalili zbog toga. Jer golovima svoja dva ponajbolja igrača tijekom proljetne šampionske polusezone, Jankovića i Fruka, osvojili su ta posljednja, najvažnija tri boda i prigrlili šampionski pokal koji je mogao otići i do Zagreba ili Šibenika. Kada se sve na koncu sagleda, posve zasluženo, jer su jedini od svoja dva izravna rivala imali kakav-takav kontinuitet rezultata u ovoj posve turbulentnoj sezoni. Ponajprije i velikom zaslugom svog mladog stratega Radomira Đalovića. Osvojili su jednak broj bodova (65) kao i drugoplasirani Dinamo, imaju slabiju gol razliku, ali su naslov prvaka osvojili zahvaljujući pravilu boljeg međusobnog omjera. Nakon 36 odigranih ligaških susreta Rijeka ima 18 pobjeda, 11 neodlučenih susreta i 7 poraza – 49 postignutih i 21 primljen pogodak (daleko najmanje od svih). Slavlje na njihovoj Rujevici (zamjenskom stadionu dok se renovira Kantrida) i cijelom gradu trajalo je do dugo u noć (i jutro). A novo slavlje moglo bi uslijediti nakon finala kupa u kojemu se Rijeka ponovno sastala sa Slavenom (četvrtak, 29. svibnja) u drugom susretu.
Maksimir tuguje
Ovakvu sezonu sedmostruki uzastopni prvak Dinamo (i uopće najtrofejniji hrvatski klub) dugo će pamtiti u ružnom sjećanju. Iako je odigrao sasvim solidnu sezonu Lige prvaka u kojoj mu je za jedno mjesto izmakao plasman u izlučno doigravanje, na domaćoj sceni 1. HNL odigrao je nevjerojatno slabo. Što ga je u konačnici i koštalo obrane naslova. Velikih 9 poraza, 8 remija i samo 19 pobjeda iz 36 susreta bilo je (ne)dovoljno, uz rotaciju čak 4 trenera (Jakirović, Bjelica, Cannavaro i Perković) i zagrebački modri morali su se zadovoljiti drugom pozicijom. Mogli su i s ovakvim učinkom biti prvaci da su ostvarili bolji omjer u međusobnim susretima protiv Riječana, ali nisu. Tuga ostaje, ali se nogometni život nastavlja. Zbog svog odličnog koeficijenta Dinamo će u svim pretkolima europskih kvalifikacija biti nositelj i za očekivati je da će s lakoćom izboriti mjesto u skupinama.
Hajduk...
Katastrofalno proljeće odnijelo je još jedan bili san o naslovu prvaka (koji traje već dva desetljeća), a momčad Gennara Gattusa ima za čime žaliti. Propuštena je velika prilika u lošoj sezoni Dinama, ali hajdukovci su sami krivi. Dugo će se sjećati poraza od Istre, Gorice, Varaždina i Osijeka, kikseva s Lokomotivom i Slavenom, momčadima koje su bodovno završili daleko niže. Jedino su bili dobri u derbijima protiv izravnih konkurenata za naslov što im je u posljednjem kolu donosilo kakvu-takvu šampionsku nadu u slučaju kiksa na Rujevici i Maksimiru. Ali nada je izgorjela već u 12. minuti kada je Janković zabio za vodstvo protiv Slavena. Niti pobjeda protiv ispalog Šibenika na uvijek neugodnom gostovanju (1:0) ne može sprati gorak okus sezone u kojoj su bili mnogo prvenstvenih kola proveli na prvoj poziciji. Hajduk je osvojio nedovoljna 63 boda u kojima je 17 pobjeda, 12 remija i 7 poraza i ima za čim žaliti. Jedina utjeha je svakako činjenica, ako ništa drugo, kako je protekla sezona izbacila nekoliko »Hajdukove nogometne dice« u prvi plan i na njima treba graditi budućnost.
D. P.
