Napomena. Ova varalica se pripovijeda djeci kad zahtijevaju u neprikladno vrijeme da im se pripovijeda. Najčešće to biva uveče kad je već vrijeme za počinak, a pripovjedač se već zamorio. Tada pripovjedač pribjegava ovoj varalici.

– Dobro, dico, ja ću još pripovidat, al vi na morate kazat: i ja.
– Oćemo, oćemo, samo pripovidajte.
– Dobro. Eto ja išo u šumu.
– I ja!
– Ja čuo tice, pivaju ko da je pisma groktuša.
– I ja!
– Ja vidio krumpir di je izrastio velik kondar je bundeva.
– I ja!
– Doposlitke došo ja do velikog rasta.
– I ja!
– Rast se nakrivio.
– I ja!
– Ja rast potpočio da ne padne.
– I ja!
– Onda su dva nakrivita zajedno.
– I ja!
– Zato ja računim: bolje da sam rast ociko pa ga ne moram potpočit.
– I ja!
– Ja rast i ociko.
– I ja!
– Pitam se: kako si ga ti još jedared ociko kad sam ga već ja ociko.
– I ja!
– Al dobro je i tako. Ja od rasta izdubio alov.
– I ja!
– A svinji idu iz alova.
– I ja!
– E, kad vi niste postidivi da sa svinjima idete iz alova, onda ja vama više ne pripovidam. Ajđemo spavat!

Napomena: Ova varalica nosi u sebi potrebu i mogućnost različitih varijacija prema zgodama. Ako su isti slušaoci tada pripovjedač obligatno svakom prilikom mora dati novu verziju, a pri različitim prilikama pak prilagođava sam završetak prema prilikama. Tako na gozbama, naročito u svadbi, kad se iznesu najbolja jela završetak glasi:
– E, kad ste vi sa svinjima poili večeru, onda tude nećete dobit pečenice!

Pričala Luca Ivanković r. Vujević, Lemeš, r. 1894., domaćica
Do neba drvo, 1963.