Koliko je vlast duboko ogrezla u bahatosti, drskosti i samodovoljnosti – da ne spominjemo sad i neke teže epitete poput korupcije, lopovluka i sklonosti nasilju – na najbolji način vidi se u posljednjih mjesec dana otkako su se građani počeli samoorganizirati na razinama mjesnih zajednica u namjeri da održe zborove. Pisali smo već o nedavnom slučaju zaključane kapije ispred prostorija Mjesne zajednice Mali Bajmok, prije toga i o Paliću, a u subotu, 10. svibnja, ista stvar dogodila se i stanovnicima Mjesne zajednice Novo selo kada se njih stotinjak okupilo ispred njezina sjedišta u Gajevoj 50.
Poput siročića, odnosno beskućnika, punoljetni su građani stajali na ulici nadjačavajući svoj glas sa zvukovima automobila koji su svako malo prolazili tom razmjerno prometnom ulicom dok je netko od rukovodećih ljudi Savjeta Mjesne zajednice držao ključeve kod sebe. A nije da nisu znali da će se građani u subotu u 18 sati okupiti upravo na tom mjestu jer su pozivi uredno poslani na adrese stanovnika ove, i teritorijalno i po broju stanovnika, velike mjesne zajednice u Subotici. Tako su žitelji Novog sela na ulici još jednom prikupili potpise za održavanje zbora građana (ZG), a nakon toga i donijeli određene odluke, poput onih o formiranju nekoliko radnih grupa (za ekologiju, komunalna pitanja, sigurnost i društveni život), nedefinirani apel da (im) se omogući uvid u birački popis, te zahtjev predsjedniku Skupštine grada Dánielu Gyivánovityu da raspiše izbore za savjete mjesnih zajednica. Stanovnici Novog sela dogovorili su se i da se prije toga napravi koordinacija s predstavnicima ostalih 36 mjesnih zajednica kako bi zahtjev za raspisivanjem izbora bio jedinstven na teritoriju Grada Subotice čime bi se iskazala i odlučnost građana i pokazao njihov pritisak na otuđene predstavnike vlasti.
Iako, kako smo se u subotu na skupu uvjerili, dobra volja građana za iznesene prijedloge postoji, ipak iza njih postoji gomila problema i nelogičnosti. Problemi se uglavnom tiču samih građana, a nelogičnosti predstavnika Savjeta Mjesne zajednice koji upravo zbog toga i prave probleme. Prvi i osnovni problem ovakvih skupova je taj što su inicijative, prijedlozi, odluke i zahtjevi pravno neobvezujući, a samim tim i nelegitimni i po svojoj su snazi ravni onima koji na isti skup nisu došli ili su o istim temama pričali u nekoj birtiji. To, naravno, ne čudi jer ljudi koji su se okupili u subotu – osim iskonske želje da se stvari u okolini u kojoj žive promijene na bolje – nemaju nikakvog političkog iskustva ni pravnog znanja, pa se pokušaj održavanja ZG-a može slikovito usporediti s »primanjem« korijenja u zemlju tek ukopane palante (rasada) kojoj za budući život tek predstoji borba s korovom oko nje. Isto se, međutim, ne može reći za Savjet MZ-a Novo selo, jer i te kako znaju da im je mandat istekao još prije dvije godine što onda znači da ključeve kod sebe drže drsko i nelegitimno, onako kako to čini bezobrazni podstanar kojemu je istekao rok prava korištenja stana a neće da se iseli i još sâm određuje koga će i kada pustiti na tulum koji organizira. Uostalom, inicijatori potencijalnog održavanja zbora građana u Novom selu stanovnicima su u poštanske sandučiće uredno dostavili pozive s mjestom i satnicom održavanja, a i pored najbolje volje – za šest godina, koliko su se učahurili u Gajevoj 50 – ne možemo se sjetiti da je Savjet MZ Novo selo postupio isto i pozvao građane na sastanak na kom će se razgovarati o temama koje ih se neposredno tiču. Koliko je Savjet MZ poznat, o bliskosti da i ne govorimo, stanovnicima Novog sela najbolje svjedoči činjenica da najveći dio njih pojma nije imao tko je Gábor Tóth, odnosno da je taj čovjek »prvi među petnaestoro jednakih« u jedinici lokalne samouprave, za dlaku višoj od najmanjih ćelija društva kakva su, primjerice obitelj ili kućni savjet. Upravo ovaj podatak govori o razvijenosti društvenog života u MZ Novo selo, bolje rečeno o stupnju njegovog mrtvila, jer – osim imena predsjednika Savjeta – niti najinformiraniji građani Novog sela pojma nemaju kada je i što korisno urađeno na ovom teritoriju a da je to bilo plod njihove inicijative.
Sve rečeno, naravno, u manjoj ili većoj mjeri odnosi se i na ostale mjesne zajednice u Gradu, gdje su ZG-ovi također već održani ili će biti održani ovih dana (s istim ili sličnim scenarijem kao u Novom selu), a budući i da je moralna struktura rukovodstava mjesnih zajednica sazdana od istog materijala (ne daju ključeve »gajbi«) Dániel Gyivánovity, a s njim i Stevan Bakić i kompletno rukovodstvo Grada, ne bi trebao biti začuđen ako u bližoj budućnosti zahtjev za raspisivanje izbora za mjesne zajednice ne bude predmet dopisivanja nego pregovora. Na ulicama. Onako kako se to odvija u Novom Sadu.
Z. R.