Istraživanje koje je provedeno među srednjoškolcima u tri lokalne sredine na sjeveru Bačke samo je potvrdilo ono što je već bilo poznato. Većina mladih svakodnevno je online i izloženi su različitim medijskim sadržajima. Jeste da je najveći interes mladih za zabavne sadržaje, ali suprotno uobičajenom mišljenju da mlade ne interesiraju takozvane ozbiljne teme i te kako ih uz zabavu zanimaju i drugi sadržaji. No, bez obzira koju vrstu sadržaja prate dominantan izbor mladih nisu tradicionalni mediji.
Jedno drugo istraživanje trebalo je pokazati koliko su vojvođanski zavodi za kulturu nacionalnih manjina prepoznati u svojim nacionalnim zajednicama i kakav kulturni program žele pripadnici nacionalnih manjina. O tome koliko su rezultati istraživanja reprezentativni, s obzirom na broj ispitanika (kod Hrvata samo 19) moglo bi se diskutirati, ali svakako dobiveni rezultati mogu dati neke korisne informacije za one koji vode zavode i kreiraju kulturnu politiku profesionalnih institucija vojvođanskih nacionalnih manjina.
I ovaj tjedan iz tabloida je doslovno iskakao antihrvatski narativ, naravno začinjen već poznatim epitetima. Ali ne trebaju nama tabloidi, spretni smo i mi u tome.
Oni koji su očekivali da će nakon sjednice Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koja je održana krajem travnja, a na inicijativu 30 vijećnika i na kojoj je donijeta odluka o raspisivanju izvanrednih unutarstranačkih izbora (u godini koja je inače izborna) strasti malo splasnuti, naročito one na društvenim mrežama, grdno su se razočarali. Puca se na sve strane i priopćenjima i komentarima, što pravim, što botovskim.
I za kraj naslov teksta iz jednih dnevnih novina koji je objavljen u vrijeme zaključenja našeg broja a prigodom obilježavanja 100. obljetnice rođenja akademika Ljubomira Tadića: »Istina nije ono što se servira, već što se traži usprkos posljedicama«. Koliko nas je spremno na tu potragu? 
Z. V.