Drage moje sestre i braćo moja u Kristu!
Sveto Vazmeno trodnevlje vrhunac je crkvene godine kada slavimo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Počinje Velikim četvrtkom navečer a završava nedjeljom Uskrsa. Premda se svih ovih svetih događaja spominjemo iz godine u godinu, oni nam uvijek poručuju nešto novo. Bude u nama nove misli, ali ujedno nam postavljaju razna pitanja i potiču nas na samoispitivanje.
Zbivanja Velikoga petka osobito su dramatična. Očito je da se u Isusu Kristu pojavio najbolji čovjek na ovom svijetu jer nas nitko nije tako silno ljubio kao On. Sâm apostol Petar potvrdio je to u svom govoru u Kornelijevoj kući rekavši: »prošao je zemljom čineći dobro« (usp. Dj 10,38). Isus je zaista suosjećao s patnjama svojih suvremenika. Liječio je bolesne i tješio žalosne.
Međutim, ukoliko želimo jezgrovito sažeti Isusov zemaljski život i ukratko baciti pogled na neke njegove trenutke, onda, uistinu, tužna srca možemo samo potvrditi da Njegova životna sudbina nije bila laka među nama. Okolnosti Njegova rođenja već su bila vrijedna sažaljenja: »I Marija porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu« (Lk 2,7). Potom, prigodom Njegova prikazanja u jeruzalemskom hramu, stari je Šimun u svom proročkom zanosu ovo izjavio: »Ovaj je evo postavljen… za znak osporavan« (usp. Lk 2,34). Zaista, cjelokupno Isusovo zemaljsko poslanje označeno je u ovom proročkom očitovanju. Koliko iskušenja, koliko zamki je morao podnijeti dok Ga nisu na koncu predali rimskom namjesniku Pilatu da bi Ga osudio na križ. U tom času Isus nije prijetio, nije ni vrijeđao, nego je molio za svoje progonitelje: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« (Lk 23,34).
Makar postupanje Isusovih suvremenika prema Njemu ne služi njihovu potpunom opravdanju, ipak ih još možemo razumjeti; oni još nisu mogli u Kristu Isusu prepoznavati ovu neočekivanu i izvanrednu Božju objavu. No, nesuvislo je i zlobno kako su se kasnije neki ljudi ophodili prema Njemu, a neki to još i danas čine. Ne umaraju se vrijeđati Ga i izrugivati mu se, stavljajući Ga u neka čudna uspoređivanja. Svatko tko uistinu poznaje povijesni tijek Isusova života, može o Njemu reći samo dobro i lijepo.
»Mudraci« ovoga svijeta, u kojem hara nemilosrdno nadmetanje, siju nemir i nesigurnost u naša srca. Mi kršćani, pak, vjerujemo u Isusovo uskrsnuće. Naša je nada Isus Krist, jer jedino On može pobijediti svako zlo. Bez obzira na to što ovaj svijet želi Isusa gurnuti u zaborav, On ostaje jedini Spasitelj čovjeka, jedini istinski Prijatelj koji nas može ojačati i izliječiti sve naše rane. Uskrsli Isus je s nama! Neka to bude naša vazmena radost! Prihvatimo Ga kako bi nas učvrstio u vjeri, nadi i ljubavi!
+ Franjo, v. r.
biskup Subotičke biskupije