Jednuč je bila farska, takova kanonička vizitacija. Sadaki rihtarom je bil človik roden horvatskoj, sedlačkoj rodbini – sedlak. Pop i rihtar su bili susedi.
Pop su ga požadili da oni imaju zlu trubu a i peč, da je to se zlo, da bi bila aj potreba opravit pro vizitaciju. Tamo je imalo selo iste povinosti budove hospodarske opravovat.
No, rihtar to ni celom viboru glasil, ale je si mislil: selo će to uzdržat, da to ni takova velika vest trubu a peč popa opravit. Zazval je majstora, a je majstor ispravil peč – kot nigda je to u nas bilo. Ka je bilo gotovo, pop su se pitali:
– Pan rihtar, a bude ta peč dobra pro kanoničku vizitaciju?
Rihtar jim povidal:
– Dostojni pan, ja nis stavitel.
– Kako ćemo onda znat a bude peč dobra?!
– Dostojni pan, no kaj?! Kad tamo date jednu gusku, budemo tu ešće čekat, ćemo spravit oldomaš, a ćemo to skusit kakova ta peč je.

Pričao Štefan Turinič, Hrvatski Grob, r. 1903. g.
Cvjetovi mećave, 1971.

oldomaš – običaj da se pogodba ili uspjeh proslavi pićem, aldumaš(če)
farska – župna, crkvena
rihtar – seoski knez, načelnik
sedlak – seljak
rodbina – obitelj, porodica
požadit – ukoriti
zla truba – loša vijest
aj – čak
opravit – odjenuti, obući
vibor – odbor
peč – peć
pan – gospodin
dostojni – štovani
stavitel – graditelj, zidar
ešće – još
skusit – provjeriti