Ljetna Olimpijada u Rio de Janeiru je najuspješnija u povijesti hrvatskog sporta, ali i zimske olimpijade su zahvaljujući brojnim osvojenim medaljama Janice i Ivice Kostelić bile izuzetno uspješne. Sportski novinar i urednik na hrvatskoj televiziji Bruno Kovačević godinama je pratio cijelu sportsku karijeru najpoznatije hrvatske ski obitelji, a iz golemog snimljenog materijala nastao je film Gnothi Seauton koji se natjecao za Oscara u konkurenciji dokumenatrnih filmova.
HR: Kada se u Vašoj glavi rodila ideja o mogućnosti realiziranja filma koji bi pratio sportsku sudbinu obitelji Kostelić?
Bilo je to, zapravo, kada se Janica prvi puta ozbiljnije ozlijedila, 16. prosinca 1999. godine. Tada sam počeo nešto ozbiljnije snimati, a nakon toga su ljudi koji su znali za tu moju ideju kazali kako sam naprosto pogriješio. Govorili su mi: »Počeo si nešto raditi, ulažeš u nešto od čega na koncu neće biti ništa«. A meni se baš tada upalila lampica i pomisao: ako se nakon ovoga vrati i počne pobjeđivati, to je onda nešto zbilja veliko!
HR: Što se u međuvremenu događalo?
Janica je bila na rehabilitaciji godinu dana, polagano se vraćala natrag na stazu i potom je već počela pobjeđivati. Potvrda njezine svjetske kvalitetete stigla je na Olimpijadi u Salt Lake Cityju gdje je osvojila zlatnu medalju u kombinaciji i tada smo počeli već mnogo ozbiljnije raditi na cijelom filmskom projektu.
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
