Ove nedjelje u liturgijskim čitanjima Pavao govori o različitim darovima (usp. 1Kor 12,4-11), a evanđelist Ivan o Isusovom prvom čudu u Kani (usp. Iv 2,1-12). Iako se čini da ova dva svetopisamska teksta nemaju mnogo veze jedan s drugim, ipak ih mi u našem vjerskom životu možemo povezati. Pavao govori o darovima koje Bog daje, a daje ih onima koji vjeruju. Isus čini čudo, ali da bi učinio čudo potrebna je bila vjera i poslušnost onih s kojima je. I danas su mnogi darovi koje primamo, ali da bi Gospodin po nama djelovao u svijetu potrebna je naša vjera.
Mnogi su darovi
Pavao piše u poslanici Korinćanima o različitim darovima koje posjeduju članovi tamo okupljene zajednice. A brojni su darovi resili tamošnje kršćane, kako apostol i nabraja. No, nisu ih dobro koristili. Ti su darovi postali izvor razdora, jer su se vjernici sporili čiji je dar veći i bolji. Koristili su primljene darove da bi se uzdizali kao vrjedniji od ostalih članova zajednice. Zato Pavao napominje: »Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima« (1Kor 12,4-7). Ovom jednom rečenicom on vjernicima poručuje sve što o darovima trebaju znati. Jedan naš Gospodin daje sve darove, koliko god različiti bili. Tako da, iako različiti, svi su darovi jednako vrijedni, jer potječu svi od istog darovatelja. S darovima idu i službe, dakle Gospodin daruje nešto da bi čovjek time služio zajednici, a ne da bi se nad drugima uzvisivao. Tako različitost darova znači različit način služenja. Jer, Gospodin vjernike poziva u različite službe, te ih darivanjem različitih sposobnosti osposobljava za te službe, a sve na veće dobro zajednice i cijele Crkve. Svaka sposobnost ima izvor u Bogu, te ne smije biti povod za oholost i hvalisanje, jer Bog čini sve u svima.
Svatko je primio nešto od Gospodina, darovi nisu samo za odabrane. Bog prema čovjekovim sposobnostima i sredini u kojoj živi i djeluje, daruje ono što će biti najbolje iskorišteno. Zato znajmo da i sami posjedujemo posebne darove od Gospodina. Ako znamo koji su, trebamo ih iskoristiti na dobro svih, a ne u njima gledati izvor svoje pozicije i ugleda, kako zbog darovanog ne bismo postali oholi. Tako nećemo iskoristiti primljeno, nego upropastiti. Netko možda misli kako nije primio ništa. Treba samo bolje upoznati samoga sebe, ne uspoređivati se s drugima, jer svi smo primili različito. Zamoliti Duha Svetog da nam razotkrije ono po čemu smo posebni, na koji način mi možemo služiti drugima.
Vjera
Da bismo se nadali darovima, moramo živjeti s Gospodinom puni vjere i pouzdanja u njega. Na svadbi u Kani, o kojoj slušamo na misi ove nedjelje, javio se velik problem, nestalo je vina. Marija obavještava Isusa o tome. Iako se čini da on ne želi slušati što mu ona govori, ona dobro zna da Bog ne ostavlja svoje kada su u potrebi. Napominje slugama da učine što god im on kaže, jer je znala da će nešto učiniti. Sluge slušaju Mariju, kasnije i Isusa, koliko god da im se apsurdno učinilo ono što od njih zahtijeva. Marijino povjerenje i poslušnost slugu dovode do prvog čuda koje razotkriva da Isus nije običan čovjek. Naše povjerenje i poslušnost Isusu također dovode do mnogih čuda u našem životu i našoj zajednici. Ali važno je vjerovati kad se čini da nas je Isus ostavio, kao Mariju u Kani, i biti poslušan Gospodinu, ma koliko nam se činilo apsurdno. Tada će se Bog proslaviti u našem životu, a mi ćemo to moći posvjedočiti.
