Draga braćo i sestre u vjeri!
Mi koji vjerujemo u Isusa Krista, Sina Božjega, rođenog od Marije Djevice, kako ispovijedamo u apostolskom vjerovanju, godišnjom svetkovinom Božića slavimo taj veliki događaj. Da, Bog je u osobi Isusa Krista postao čovjekom. Rođenjem u povijesti on je postao članom naše ljudske obitelji. U svojoj velikoj ljubavi prema čovjeku, kruni stvaranja u koju je utisnuo svoju sliku, Bog se toliko ponizio da je postao djetetom, učinio se potrebnim ljudske ljubavi i nježnosti, kako bi nam pokazao da smo mi potrebni Božje ljubavi i spasenja.
Odlomak iz Evanđelja po Ivanu, koji se naviješta na svečanoj danjoj božićnoj misi, o Kristovom rođenju govori kao o dolasku Svjetla istinskoga na svijet. To Svjetlo prosvjetljuje ono što svjetlu sunca ostaje skriveno: besmrtnu ljudsku dušu. Iako je bez svjetla život nezamisliv, evanđelist sa žaljenjem konstatira da Svjetlo istinsko »k svojima dođe i njegovi ga ne primiše« (Iv 1, 11). Na drugom mjestu u evanđelju on pojašnjava razlog toga odbacivanja: »ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer im djela bijahu zla« (Iv 3, 19).
Bog je u svijet došao ne kao gospodar, koji silom podvrgava pod svoju vlast, nego kao sluga i tuđinac. Nije došao na nešto prisiliti, nego pokucati na vrata ljudskog srca kao gost. On to iz dana u dan nastavlja činiti prema svakom čovjeku. Traži nas, nudi nam svoju blizinu i spasenje. Ne napušta nas ni kad zalutamo i sakrijemo se u tmine grijeha, nego nas i ondje traži, pruža svoju svjetlost i milosrđe (usp. Ps 139, 11-12).
Kao što u betlehemskom svratištu nije bilo mjesta za novorođenče Isusa, te ga je Blažena Djevica Marija položila u jasle (usp. Lk 2, 7), tako se i danas događa da za Boga nema mjesta ne samo u našem društvu, nego čak i u srcima nas vjernika. Božićni ukrasi i dekoracije kojima uljepšavamo svoje domove, crkve i trgove, jesu sastavni dio našeg načina slavljenja Božića, no oni nisu sposobni primiti Boga. Blještavilo ukrasa i svjetiljki privlači toliko pažnje da za Isusa na Božić gotovo ne ostane mjesta. Zato mi vjernici u svojim srcima svjesno pripravljamo mjesto za nebeskog gosta. Nema ljepšeg svratišta za Isusa od poniznog i obraćenog srca, po svetoj ispovijedi i primljenom oproštenju grijeha, obasjanog zracima Božje svjetlosti, koja iscjeljuje i pruža utjehu.
Mi vjernici po kršenju jesmo postali djecom Božjom, što kroz cijeli život trebamo i ostati. Nije to lako. Događa se da se zbog krhkosti naše ljudske naravi povedemo za onim što je svjetsko, te vođeni »požudom tijela, požudom očiju, i ohološću života« (1 Iv 2, 16) postanemo izgubljenim sinovima i kćerima Božjim. Proslava Božića prilika je da obnovimo svoju pripadnost Bogu. Zato, pripravimo svratište za Isusa, doživimo preporođenje njegovim rođenjem u našim srcima. Neka ovaj Božić za svakoga od nas bude milosni događaj obraćenja, kako bismo u radosti čistog srca primili Isusa, koji dolazi.
Ovim mislima svim kršćanima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu svim ljudima miljenicima Božjim!
Mons. Mirko Štefković, zrenjinski biskup