Treća nedjelja došašća nastavlja nas pripremati za drugi Kristov dolazak. U središtu je i dalje Ivan Krstitelj koji poziva na obraćenje jer se vrijeme ispunilo i Mesija je tu. Također i Pavao u Poslanici Filipljanima daje vrlo jasne upute koje nam mogu poslužiti da se i danas pripremamo za susret s Kristom, jer teškoće koje su mučile Filipljane i koje muče suvremene vjernike na isti se način mogu prevladati (usp. Fil 4,4–7).
Dobročinstvo i poštenje
Druge nedjelje došašća Ivan je pozivao na obraćenje. Govorio je o pripremi za susret s Mesijom na slikovit način, te nisu svi bili sigurni što to zapravo znači. Zato ove nedjelje čitamo kako mu ljudi dolaze, žele se obratiti, ali traže pojašnjenje, a on odgovara: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako« (Lk 3,11). Luka spominje i carinike i vojnike koji mu prilaze s istim pitanjem. Prvima odgovara: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno« (Lk 3,13), a drugima: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom« (Lk3,14). Dakle, Ivan je potpuno jasan. Prvo što treba je činiti djela milosrđa, pomagati onima koji su u potrebi. Istina je, u vremenu došašća pokreću se mnoge humanitarne akcije s takvim ciljem i vjernici se uključuju, mada bi se vjerojatno mogli uključiti još i više. No, cijele godine oko nas ima ljudi koji trebaju našu pomoć i to ne samo materijalnu. Ljudi su osamljeni, često se osjećaju napuštenima, nemaju podršku u svojim bližnjima. Nekada im je mnogo više potrebna topla ljudska riječ i stisak ruke nego bila kakva materijalna pomoć. Zato trebamo biti dobročinitelji uvijek, a ne samo prigodno. Mi čekamo Kristov dolazak cijele godine, svaki dan, a ne samo u došašću, te i izvan došašća trebamo živjeti tako da se pripravni susretnemo s njime.
Ivanov odgovor carinicima i vojnicima za nas znači pravednost i poštenje u svemu što radimo. Kršćanska je dužnost, između ostalog, svoj posao obavljati pošteno i prema propisima, dobar kršćanin je i dobar radnik čime god da se bavi. U svakom poslu ima prostora za nepoštenje, i kakvi god da su trendovi u našem radnom okruženju, mi trebamo biti oni koji rade onako kako je pravedno i ispravno, jer Kristovi smo učenici i na poslu i privatno. Zato se tako trebamo i ponašati. Kada Krist bude došao, gledat će sva naša djela, a ne samo neka. I kada, kao što Ivan kaže, bude čistio gumno i sabirao žito, samo od onoga kako smo živjeli svaki svoj dan ovisit će gdje ćemo se u tom trenutku naći, da li u njegovoj žitnici ili u plamenu u koji će baciti pljevu.
Radujte se
Iako ne znamo kada će Krist ponovno doći, vjernik bi se trebao radovati tom susretu. »Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!« (Fil 4,4). Kršćanin je radostan unatoč svim ovozemaljskim problemima, unatoč progonima i nerazumijevanju, unatoč neprihvaćanju od svijeta, jer njegova radost dolazi od Gospodina. On zna da će za sve što sada trpi, za sve nepravde koje podnosi i za svako odbacivanje jer je bio svjedok Gospodinov biti nagrađen u susretu sa svojim Spasiteljem. Zato Pavao poziva na blagost prema svijetu. Kakav god da je svijet prema nama, mi kršćani trebamo nastupiti blago, jer jedino tako možemo utjecati na obraćenje onih koji su protiv nas. I na kraju, molitva je ono što nas povezuje čvrstom vezom s Kristom, iz molitve dolazi naša snaga, mir u iščekivanju njegovog dolaska i blagost koja nam je potrebna u svjedočenju Evanđelja.
