Druga nedjelja došašća posvećena je Ivanu Krstitelju. Još uvijek nas Božja riječ pripravlja za drugi Kristov dolazak te nas podsjeća kako ta priprava mora biti temeljita i da treba početi već sada. Isusovi suvremenici nadali su se da će on ponovno doći za njihova života. Zato su svaki dan nastojali živjeti tako da su pripravni na taj susret. No iščekivanje se odužilo, prošlo je dvije tisuće godina i ljudi su se opustili. Više ne misle kako će Krist ponovno doći za njihova života, nego misle kako neće. Ali vrijeme je naša zamka, i zato će nas, kada dođe, naći pozaspale. A to nikako nije dobro. Krist ne želi da se to dogodi. Zato nas opominje i upozorava, traži budnost našeg srca i naše vjere. Zato u ovo vrijeme iščekivanja liturgija podsjeća na riječi Ivana Krstitelja koje nas trebaju trgnuti iz pasivnosti kojoj smo se predali.
Ivan najavljuje Mesiju
Ivan je od Boga primio poslanje da najavi Kristov dolazak i pomogne ljudima da se za njega priprave. Zato ga nazivamo Pretečom. Proroci su najavljivali Krista, govorili kako će to biti kada on dođe, ali sve se to odnosilo na budućnost. No, Ivan govori kako se vrijeme ispunilo, Mesija je tu te ga treba pripravan dočekati. I ne samo da je pozivao druge da se priprave, nego se i sam svojim načinom života pripremio za susret s onim kojega je najavljivao. Zato su njegove riječi tako autentične i zato su tako snažno odjeknule među Židovima. A što je to Ivan govorio? Piše evanđelist Luka, ponavljao je riječi proroka Izaije. Izaija je prorok koji je najviše govorio o Mesiji i njegovu dolasku, a Ivan sada kada se ispunjava Izaijino proroštvo, njegovim riječima poziva narod da se priprave za taj susret: »Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje« (Lk 3,4-5). A svi koji su pripravili put Gospodinu tako što su odbacili stari način života, pokajali se i obratili, to su pokazali krštenjem na Jordanu.
Jesmo li spremni?
Ivan je i danas glas koji viče u pustinji ovoga života u kojoj smo previše okupirani načinom preživljavanja, kao da ćemo ovdje biti vječno. Ne, ovo je prolazno, trebamo se toga često sjetiti te otvoriti uši za Ivanov poziv na obraćenje. Mnogo je prepreka na putu do našeg srca koje priječe Gospodina da u njega uđe, a te prepreke možemo ukloniti samo mi sami. Mnogi su prihvatili Ivanov poziv na obraćenje i odbacili grijeh, krstili se u znak početka novoga života u kojem žele biti pripravni na susret s Mesijom. A čekamo li mi Mesiju? Jesmo li se spremni mijenjati, odbaciti staroga sebe te započeti živjeti drukčije?
Čovjeku je najteže pogledati u svoje srce, suočiti se s onim što se tamo nalazi i samome sebi priznati istinu o tome kakav je zaista. A to je prvi korak k obraćenju i prvi korak k Bogu. Najteži, ali nužan, od toga se počinje. Temeljita priprava znači donošenje teških odluka, poduzimanje radikalnih mjera. Ivanove riječi upozorenje su, Mesija je blizu, već je tu, vrijeme je poduzeti nešto.
Neka nam ovo došašće bude obilježeno istinskim obraćenjem, na kakvo nas Ivan poziva. Nemojmo se zavaravati prigodnim pobožnostima i pobožnim običajima, uhvatimo se u koštac sa samima sobom, jer kad Krist dođe, ne želimo nikako da nas nađe pozaspale već spremne, onako kako od svojih učenika očekuje.
