Sada, pred sam kraj liturgijske godine, Isus nam u evanđelju govori o svom drugom dolasku (usp. Mk 13,24-32). Čovjek strepi pred ovim događajem, jer je već sada svjestan da se za njega ne pripravlja dobro, ili čak nikako. Isus spominje znakove koji će tome prethoditi, ali također naglašava da ni on ne zna kada će se to zbiti.
Kada Krist dođe
Ljudi su se od davnina suviše zamarali trenutkom drugog Kristova dolaska. Iako je on sam rekao da ne zna dana ni časa, oni su svejedno pokušali izračunati kada će se to dogoditi. Mnogi su datumi iz prošlosti označeni kao »kraj svijeta« i za svaki se, kao što vidimo, ispostavilo da je pogrešan. I brojni znakovi koje čovjek promatra kao znakove drugog Kristova dolaska događaju se oko nas već stoljećima, a Krista još nema na zemlji. Mi se nalazimo u posljednjim vremenima, a ona mogu potrajati još vijekovima poslije nas. U Božjoj sferi nema kategorije vremena, vrijeme je pridržano ovom svijetu, ovdje gdje sve prolazi mjeri se vrijeme, a kod Boga je vječnost. Isus ne govori o svom drugom dolasku kako bi ljude pripremio da prepoznaju taj dan, niti da bi mogli izračunati točan datum. Neki su išli dotle da su računali i vrijeme. Isus želi uputiti vjernike na pripravnost. Pasivnost nije opcija u kršćanskom načinu života. Isus zato ovim riječima potiče na djelovanje koje znači rast u svetosti.
Za drugi Kristov dolazak ne možemo se pripremiti za neko vrijeme, za dan, mjesec, godinu, kao što se pripremamo za neke važne događaje iz osobnog života. Ovo pripremanje traje cijeli život, svaki dan života. I posao i druženje i slobodno vrijeme i svaka naša zabava i obveza, sve su to trenuci pripreme za konačni susret s Kristom. On će u tom susretu vrednovati svako naše djelo i sve naše misli, cijeli naš život bit će pred njim nama na spas ili osudu. I tada neće biti izgovora kojima ovdje opravdavamo sebe kako nismo stigli, nismo znali, nismo mogli, kako smo zbunjeni i nevješti, naša će djela govoriti umjesto nas. A Krist je upozorio, i Crkva stoljećima upozorava osobito u ovo vrijeme godine, da treba biti pripravan jer nas već sada, ovoga časa, Krist može iznenaditi.
Krist će nas nagraditi
Proslavili smo nedavno sve svece, znane i neznane, a po životima onih znanih koje častimo i kojima se molimo vidimo što znači rasti u svetosti i pripravljati se cijeli život na susret s Kristom. Zato nemojmo u svecima gledati samo zagovornike u svojim potrebama, nemojmo samo tražiti molitve koje ćemo im upućivati, potražimo i njihove životopise, nadahnjujmo se njihovim načinom života za rast u vlastitoj svetosti.
Ipak, iako nas Krist upozorava na dan svoga povratka na zemlju, ne želi nas zastrašiti, nego ohrabriti, jer mi smo kršćani, mi smo njegovi. On nas želi okupiti kada dođe, tako je zapisao evanđelist Marko. Želi da se radujemo s njime u vječnosti. Tako će obilato nagraditi svaku našu muku, svaku našu tešku borbu u nastojanju da mu ostanemo vjerni, nagradit će našu budnost i revnost u svjedočenju Evanđelja.
Iako možda do sada nismo bili spremni, nije kasno da se i sada počnemo pripremati, ali nemojmo odgađati, da ne bismo bili zatečeni, jer posljednja su vremena, pa je i trenutak da se prenemo iz svoje vjerske uspavanosti, da ne čekamo posebne prilike, da ne odgađamo, jer možda nećemo stići. A pravi Kristov učenik je uvijek spreman na susret s njim. I ne samo to, on željno iščekuje svoga Učitelja i Spasitelja da zajedno s njim uđe u vječnu radost. Stoga trebamo nastojati da se i sami tako osjećamo.
