Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna, a UNESCO ga je proglasio još 17. studenoga 1965. godine. Prvu proslavu doživio je 1967. godine, a osnovni cilj je istaknuti važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društvo općenito. 
Možete li zamisliti kako bi vam život izgledao da ne znate pisati i čitati? 
Po UNESCO-vim istraživanjima gotovo 775 milijuna odraslih ima problem s nedostatkom minimalne pismenosti, a od te brojke dvije trećine su žene. Zapanjujući je podatak da 60,7 milijuna djece ne pohađa školu, a veliki broj njih ne pohađa je redovito ili prekine školovanje. 
Prema UNESCO-ovom Izvješću o globalnom praćenju obrazovanja za sve južna i jugozapadna Azija imaju najnižu stopu pismenosti za odrasle (58,6%), a prate ih supsaharska Afrika (59,7%) i arapske države (62,7%). Države s najnižom stopom pismenosti u svijetu jesu Burkina Faso (12,8%), Niger (14,4%) i Mali (19%). 
Prema Unicef-ovim podacima, stopa pismenosti je u posljednja dva desetljeća porasla s 83 na 91 posto, dok se broj nepismenih mladih smanjio sa 170 na 115 milijuna. 
World by map napravio je mapu svijeta prema statističkim podacima (ne)pismenih u državama 2015. godine. Kao prva na listi izdvojila se Sjeverna Koreja, u kojoj nema nepismenih, a odmah iza nje je Latvija s 99,9 posto pismenih ljudi. Po ovom istraživanju Hrvatska se našla na 25. mjestu uz stopu od 99,3 posto pismenih, Mađarska je na 27. mjestu (99,1 posto), a Srbija na 45. mjestu (98,3 posto) od ukupno 160 zemalja.  
Ova lista je napravljena na temelju broja ljudi koji su funkcionalno pismeni, odnosno onih koji znaju čitati i pisati. No, kada bismo zagrebali po ovoj brojci koliko je tu ljudi zaista pismeno kada su u pitanju pravopisne i gramatičke pogreške (samo one osnovne) onda bi možda podaci bili drugačiji. 
Nepismenost ili analfabetizam je nepoznavanje pisma, neupućenost u vještinu čitanja i pisanja. Kriterij po kom se neka osoba smatra nepismenom različit je. U nekim državama se smatra kako je netko nepismen ako ne zna čitati i pisati, a u drugim državama se osoba smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje. 
Budući da čitate ovaj tekst znači da niste na toj listi, no nastojte ono znanje koje steknete u školi i primjenjivati. Ako bi poruke koje šaljete prijateljima preko društvenih mreža bile pisane po pravopisu, sigurna sam kako biste svoje znanje dodatno učvrstili, a pišući tako kako pišete, sve u skraćenicama (koje usput rečeno nisu pravilno napisane) u nekim državama biste moguće dospjeli na listu nepismenih. Pa, eto ideje: postavite sebi i prijateljima izazov i ispravljajte jedni drugima pogreške i učite na njima. 
 Ž. V.