Još od Isusovog vremena mnogi su željeli ići za njim i biti njegovi učenici, ali su ipak odustajali i odlazili. I danas je jednako, ali ne zato jer Isus ne želi ljude, nego ljudi ne žele Isusa. Žele biti njegovi učenici, ali se ne daju poučiti, žele ga slijediti, a opet ići putem koji sami biraju; žele ga ukalupiti u svoja očekivanja i svoje predodžbe o njemu. A budući da to tako ne može, onda ga mnogi napuštaju. Iako mislimo da mi nismo takvi i da se nama tako nešto ne može dogoditi, ipak moramo biti oprezni, kako se ne bismo prevarili, pa udaljili od Krista, a da nismo to ni primijetili.

Tvrda besjeda

Na početku Isusovog javnog djelovanja mnoge je privuklo njegovo naučavanje, pa su masovno dolazili k njemu. Među mnoštvom koje mu se priključilo, neki su to učinili srcem, a neki kolebljivo. No, nastupilo je vrijeme kušnje, kada je postalo jasno kakva je prava priroda onoga što Isus naučava, te se broj onih koji su ga slijedili počeo smanjivati. Odvojili su se istinski učenici od onih površnih, oni koji su u njemu prepoznali ono božansko što je u sebi imao, od onih koji su za njim krenuli potaknuti pogrešnim motivima. Mnogi su mu se divili i dolazili ga slušati, ali ubrzo je postalo jasno da se ne može ići za njim tek tako, bez razmišljanja; da ono što o sebi tvrdi i što od sljedbenika zahtijeva traži opredjeljenje. Pa tako sada i oni koji su išli za njim mrmljaju protiv njega, nazivajući njegov govor »tvrdom besjedom« (Iv 6,60). To čine svi oni koji su pošli za Isusom ne razmislivši što to sve podrazumijeva. A Isusova besjeda nije za njih tvrda jer je ne razumiju, nego jer ju je teško u život provesti. O onome što nisu razumjeli nisu toliko ni razmišljali, njih je mučilo ono što razumiju, ali im je to suviše teško slijediti.
A Isus, Božji Sin, zna čitati ljudska srca i zna što je u njegovim sljedbenicima, pa tako zna i da mrmljaju i da im je teško slijediti ono što on naučava. Zna da su ih privukli različiti razlozi i da zato ne mogu svi ostati uz njega. Samo onaj koji vjeruje može nasljedovati njegov nauk, samo za takvog učenika ono što on govori nije tvrda besjeda.

Kanite li otići?

I danas je tako. Mnogi krenu za Kristom, bez puno promišljanja o onome što znači biti njegov učenik. A onda, kada nastupi vrijeme kušnje, tvrda im je besjeda ono što Isus naučava. Jer, nije lako biti kršćanin. To podrazumijeva određeni stil života, često nepopularan; to podrazumijeva ponekad prihvatiti etikete koje nitko ne želi, znači ponekad i boriti se protiv samoga sebe i pobijediti svoje mane i loše sklonosti. Teške su to borbe i teško je živjeti suprotno društvenim strujanjima. »’A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.’ Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: ‘Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca’« (Iv 6, 64-65). Ima i među današnjim učenicima onih koji ne vjeruju, koji dolaze k njemu s pogrešnim očekivanjima, koji spasenje shvaćaju suviše ovozemaljski, kao nekad Židovi. A živjeti kao Kristov učenik može samo netko tko u vjeri pronalazi čvrsto uporište. Dakle, samo onaj kome je to dano od Oca, kao što Isus kaže. Od Boga dolazi sva naša snaga, naša odlučnost i ustrajnost da nastavimo hoditi za Kristom.
»Da možda i vi ne kanite otići?« (Iv 6,67), pita Isus Dvanaestoricu. A oni ostaju, jer vide u njemu Mesiju, Sina Božjega. Pita on i nas kanimo li otići. Odgovor svatko daje u svome srcu, a pokazuje načinom svoga života.