Među najuspješnije učenike iz tekuće školske godine svakako ubrajamo i Ivanu Ivanković iz Lemeša. Naime, Ivana je završila Osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo u Lemešu kao đak generacije. 
»U osnovnoj školi nije bilo teško, osim ponekih predmeta poput matematike i fizike koji mi nisu bili među dražima. Omiljeni predmet mi je bio biologija«, kaže naša sugovornica Ivana. 
Dodala je i to da postati đak generacije ipak nije bio lagani zadatak: 
»Bilo je zahtjevno i na kraju su birali između mene i još jedne djevojke. Izbor je pao na mene zbog osvojenog prvog mjesta u Somboru na natjecanju iz likovne umjetnosti. To sam mjesto osvojila dok sam bila u sedmom razredu«.
Ivana je od petog razreda pohađala i satove hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture: 
»To je bilo lijepo, nije bilo teško niti nekih problema, a i s elementima smo išli na ekskurziju u Vukovar«.
Vjerujemo kako joj hrvatski jezik nije predstavljao problem jer Ivana na pitanje što voli raditi u slobodno vrijeme odgovara bez zadrške: 
»Čitam, i volim čitati sve. Ranije sam išla na folklor, nekih desetak godina sam se bavila time, a plesala sam u KUD-u Lemeš i Vladimir Nazor iz Sombora«.
Na pitanje što planira upisati, Ivana pokazuje kako u potpunosti ima spremne planove za budućnost: »Upisala sam opći smjer u Medicinskoj školi u Somboru. Želim se baviti medicinom jer me to zanima, a ujedno želim pomagati ljudima«.

Nije teško ako se voli

Đak generacije Srednje poljoprivredno-prehrambene škole u Somboru je Nikola Čuvardić iz Sombora. Na pitanje koliko je bilo teško postati đak generacije, Nikola samo kaže: 
»Nije bilo teško jer sam sve to volio. Ništa ne može biti teško kada se voli, bez obzira na sva odricanja. Omiljeni predmeti u srednjoj su mi bili patologija i anatomija«, rekao je Nikola, a kada smo ga pitali zar to nisu i najteži predmeti na veterinarskom smjeru, Nikola se samo nasmijao i dodao: »Da, jesu, ali su stvarno interesantni«. 
Nikola je, kako kaže, već upisao željeni fakultet i smjer: 
»Upisao sam Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, konkretno smjer veterinarska medicina. Mogu reći kako sam od malih nogu znao čime se želim baviti. Moj tata se bavi papagajima i imamo ih stvarno mnogo, tako da sam od malena okružen životinjama i volim to«.
Osim toga što je vrijedan i marljiv đak, Nikola se bavi i odbojkom u lokalnom klubu.
»Treniram odbojku aktivno već četiri godine u Odbojkaškom klubu Sombor i planiram nastaviti i kada krenem na fakultet. Volim i odbojku jako«. 
Za srednjoškolske dane kaže kako je to jedan od najljepših perioda u njegovom životu: 
»Školovanje mi je donijelo mnogo prijatelja, naravno mnogo novog znanja i, na neki način, pokazalo mi je pravi put«, kaže Nikola Čuvardić. 
I. B.