Didine pripovitke (iz knjiga Balinta Vujkova)

Sam se saranjiva

Dida, starešina kuće već saživio svoje kad mu u čeljad udarila nika opaka linost. Kori dida, kara dida, moliće, kumiće dida, al pomoći nema. Kuća krenila u propast, niko se ne stara.
– Jesam ja lud da to dalje gledam kad mi je baš svedno: umro danas, a umro sutra.
Dositio se dida kako će se najlakše otrest nevolje. Uspentro se na dud, štrandžicu pribacio priko vrata i skoči s grane da se lipo obisi. U čestitoj kući se lako i obisit, al u ovakoj i štranga trula, pa se prikinila i dida sletio na zemlju ko anđelak s krilima. Samo se malo više zaušiljo i tako puko da se onesvistio.
Ukućani sve to gledaju, al niko da će poć u pomoć. Ne miču se oni, ne miče se ni dida. Jedared će jedan:
– Znate vi da je taj mrtav. Mora da je slomio vrat.
– Mrtav, još kako mrtav!
Kako je rič pala, ukućani se počeli čistit iz kuće. Niko ne kaže ništa, a svi biže da ne bi morali mrtvo tilo sklanjat.
Prid samu noć dida došo sebi. Otvorio oči, sve vidi, sve čuje al se ne miče. Ne zna on šta se s njim dogodilo, već misli šta mož mislit.
– Gle-gle, mrtav sam, a budan sam. Pa još na zemlji! Ovi moji su se valjda opet provridnili kad su me skinili sa štrange.
Mislio on šta mislio, al se u kući niko ne javlja ni sutradan ujtru. Leži dida tako na suncu i do podne, a u kući ni glasa. Sav se upario, ogladnio, a još više na žegi ožednio, pa će dida jedared:
– Ima l tu koga živog da jednom poštenom mrtavcu doda čašu vode?
Nek on viče, al niko ne sluša.
– Pa jel to red da mrtac radi?! – opet će dida u razgovor.
Opet niko da se javi.
– Nije red ni da se jedan pošten mrtac upari i naduje na ovakom suncu!
Dida lipo ustane, pokupi jaja po guvnu, ispeče dobru kajganu, i kad se okripio, misli se on svojom mrtačkom glavom: niko mene neće ni saranit, makar me crvi načeli. Nema šta drugo, već skovo sebi mrtački kovčeg, udesio križ, pa pridveče to na jedno rame, ašov i motiku na drugo i krene lipo u groblje.
Po selu se već davno raščulo da se dida obisio, pa kad su ljudi vidili mrtavca kako se naoružo, niko ne pita ni rič već se dali u bižanje ko da njim je vatra za petama. Sve se prikošeđivaju jedan priko drugog, a isprid svi biže didina čeljad. Didi nije ni na kraj pameti da su se ustravili od mrtavca već mu je pamet na staroj nevolji, pa poviče svojoj čeljadi:
– Dico moja, ta ne bojte se, ne tražim ja nikaki velik poso! Evo ja ću sebi i raku iskopat, lipo ću u nju i leć, vi me samo baš zatrpajte zemljom, da me tice ne načmu ovako mrtvog.
Hrvatske narodne pripovijetke iz Vojvodine, 1960.

Najave

20.11. – Teatar u Kolu

H. R. | 20. studenoga 2026.

U okviru programa Teatar u Kolu, HKC Bunjevačko kolo priređuje predstavu Tišina! Snimamo! u produkciji Slavonskog putujućeg Teatra i kazališta Mika Živković iz Hrvatske. Predstava će se odigrati u petak 20. studenoga u velikoj dvorani HKC Bunjevačko kolo s početkom u 20 sati .

20. 11. – Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini

H. R. | 20. studenoga 2026.

Novi program ovogodišnjeg Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini bit će održan večeras (petak, 20. studenoga) u 18.15 sati, u Art kinu Lifka u Subotici, kada će biti prikazan dokumentarni film Vude, ti si pobijedio u režiji Senada Šahmanovića.

21. 11. – Svečana akademija povodom 80. obljetnice osnutka HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta

H. R. | 21. studenoga 2026.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta priređuje svečanu akademiju povodom 80. obljetnice osnutka. Program  se održava u subotu 21. studenog u tavankutskom Domu kulture s početkom u 18 sati.

22. 11. – Dani Alekse Kokića

H. R. | 22. studenoga 2026.

Župa Uskrsnuća Isusova iz Subotice, u suradnji s Inovativnom mrežom i Udrugom Hrid organizira manfiestaciju Dani Alekse Kokića.

26. 11. – Etno-modna revija u Beregu

H. R. | 25. studenoga 2026.

HKPD Silvije Strahimir Kranjčević organizira Etno modnu reviju u subotu 25. studenoga u 17 sati u Domu kulture u Beregu. Ulaz je slobodan.