Prezime Ivančević javlja se sredinom 18. stoljeća u Somboru. Najpoznatiji predstavnik Ivančevića je bio Ivan Ivančević (1913. – 1990.), poznati gimnastičar i olimpijski sudac. Bio je najmlađi od šestero djece Mihajla i Etelke, r. Jarasi. Oženio je Irinu, r. Budimac, koja je po majci pripadala čuvenom rodu Parčetić. Njegova genealogija izgleda ovako: Juraj i Katarina Vorgić (vj. 15. XI. 1837.); Andrija i Marija Rajska (vj. 18. X. 1869.) i Mihajlo i Etelka Jarasi (vj. 20. XI. 1900.).
Profesionalna karijera
Ivan Ivančević je osnovnu školu i gimnaziju završio u Somboru. Studirao je šumarstvo na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zemunu. Diplomirao je 1937. Radio je u Kotarskom načelstvu u Somboru (tehnički odjel) i na Državnom dobru Belje u Baranji. Sudjelovao je u Travanjskom ratu 1941. kao poručnik i vojni zapovjednik Rume. Poslije kapitulacije jugoslavenske vojske nastavio je svoju predratnu profesionalnu karijeru u uvjetima mađarske okupacije. Radio je u Baranji na dobru Belje, koje je u međuvremenu privatizirano, te u Šumskoj upravi u Zmajevcu. Poslije oslobođenja Baranje krajem 1944., jugoslavenske komunističke vlasti su ga postavile za upravnika šumskog područja u Baranji. Po povratku u Sombor 1949. radio je kao profesor u srednjim i višim školama u Somboru i Zrenjaninu. Šumarstvu se vratio 1955. Bio je voditelj šumarstva kotara Sombor i lovno-šumski inspektor u Somboru. Umirovljen je 1971. Preminuo je u Somboru 1. VIII. 1990. godine, u 77. godini života.
Sportska karijera
Ivančević se rano počeo baviti sportom. Stupio je u sokolsku organizaciju (Sombor) još kao đak-prvak 1919. Prije nego što se u potpunosti posvetio gimnastici trenirao je nogomet i vaterpolo. Prvi puta je predstavljao svoju zemlju u gimnastici 1932. (Sveslavensko prvenstvo u Pragu). Natjecao se u Čehoslovačkoj 1934. i 1936. Nije sudjelovao na olimpijskim igrama u Berlinu 1936. zbog diplomskog ispita. Predstavljao je zemlju na natjecanjima u Francuskoj, Poljskoj i Bugarskoj 1939. Na XIII. Sveslavenskom prvenstvu u Sofiji 1939. osvojio je zlatnu medalju u generalnom plasmanu i na krugovima. To je bio njegov posljednji nastup. Za vrijeme okupacije 1941. – 1944. nije se bavio sportom. Poslije Drugog svjetskog rata nastavio se bavitim sportom kao trener i sudac. Bio je član mnogih gimnastičkih organizacija u Jugoslaviji. Sudjelovao je na brojnim olimpijskim igrama kao sudac. Također je držao tečajeve za trenere.
Trag
Ivan Ivančević ostavio je veliki trag u svojoj sredini. Ušao je u sportske anale. Njegovu sportsku i profesionalnu karijeru zapisao je sportist i publicist Dušan Kolundžija, u suradnji s Irinom Ivančević u knjizi Virtuoz na krugovima (2005.). Neke Ivančevićeve biografske podatke je zabilježio i Dragoljub Prodanović u knjizi Sombor u prohujalom vremenu: U potrazi za decom Zombara (2003.). Na stranici ravnoplov.rs povjesničar Sombora Milan Stepanović donosi Ivančevićevu biografiju i fotografije.
Mihajlo Ivančević
Mihajlo Ivančević (r. 18. X. 1878.), otac Ivana Ivančevića bio je po zanimanju zidar. Njegova kratka biografija uvrštena je u knjigu A Délvidék hadtörténete 1914-1918 (Ratna povijest Vojvodine 1914. – 1918.). Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu. U 30. mađarski domobranski puk stupio je 28. VII. 1914, a na ruski (istočni) front je otišao 15. VIII. 1914. Nosio je čin vodnika (szakaszvezető). Pao je u rusko zarobljeništvo prilikom evakuacije austrijske tvrđave Przemysl 22. III. 1915. Doma se vratio 24. VII. 1918.
