U Sonti je od 1. do 7. lipnja ove godine održan festival Nedelja pozorišta. Ovo je bila deseta obljetnica manifestacije koju organizira dramski studio CEKOSA-a. CEKOS (Centar za kulturu i obrazovanje Sonta) je osnovan 2014. na inicijativu profesora književnosti Nikole Dobrijevića. Prvi festival održan je 2015. godine. Od tada je odigrano oko 70 predstava kako profesionalaca, tako i amatera, najviše omladinaca i djece. Glumačke trupe dolaze i iz drugih zemalja, te je tako festival kazališta postao međunarodni.
U našem selu su ljudi vesele ćudi skloni igrokazima i upriličavanju tradicionalnih običaja na sceni. Tako se u crkvenim knjigama može naći da je prvi grožđe bal (također vrsta igrokaza) održan 1928. godine, a o kazališnoj predstavi Genoveva (odigranoj u prvoj polovici četrdesetih godina) postoji fotografija i kratak zapis (autor moja malenkost). Postoje još mnoge fotografije s kazališnih predstava u izvođenju sonćanskih amatera okupljenih u dva KUD-a – KPZH Šokadija i OKUD Ivo Lola Ribar. One su se održavale, a tako je i danas, najviše u zimskom periodu kada više nema puno posla na njivama.
Predočena fotografija je jedna od takvih i na njoj je scena »Razgovor« iz predstave Tu je negde sreća. Predstava je izvedena 29. studenog 1967. godine, režirao ju je tada srednjoškolac Đuro Grubješić, a glumci su također srednjoškolci u dobi od šesnaestak do dvadeset i malo više godina. Ovo nije bila organizirana dramska trupa, već grupa školaraca koja je putovala vlakovima u Apatin i Sombor u školu. Objeručke su prihvatali uloge, jer su već imali iza sebe dosta pročitanih knjiga, usmjeravani su pravilno od strane učitelja (u osnovnoj školi u Sonti su se često organizirale kazališne predstave za djecu) i profesora, i točno su znali što znače »daske koje život znače«. Oni koji su srednju školu pohađali u Somboru jednom do dva puta mjesečno su gledali predstave u somborskom kazalištu te su s radošću prihvatili poziv mladog redatelja Grubješića, školskog prijtelja.
Na fotografiji su (s lijeve na desnu stranu) Ruža Miloš (rođena 1949.) u ulozi stanodavke za studente i Pavka Šokac (rođena 1948.) u ulozi susjede u posjetu.
O početku proba se dugo dogovaralo. Mladost, entuzijazam, iskorak iz svakidašnjih okvira života i pripreme su tekle u veselom raspoloženju svaki dan. Probe su održavane navečer, jer je trebalo naučiti školsku zadaću i održati dobre ocjene u školi. Ukoliko bi se pokvario uspjeh u školi, roditelji su stavljali zabranu na glumu. 
Nakon probi koje su održavane u Domu kulture, izlazili smo na stepenište ispred doma na ulici, pjevali, recitirali i ponavljali tekst. Ta jesen 1967. bila je kao izmišljena. Konoplja se sjekla po lijepom vremenu i mirisalo je selo na nju. Kukuruzi su se brali također u optimalno vrijeme. Mjesečina, škripa nabreklih zaprežnih kola, rzanje umornih konja, pjesme sa seoskog razglasa i misli da si u svome selu, u svome domu i da stvaraš nešto lijepo su vjerojatno utjecali na divnu predstavu s mnogo puta ponavljanim ovacijama publike.
Fotografiju je snimio 29. XI. 1967. godine u Sonti (Dom omladine) Mato Ađin, Blef.
Ruža Silađev