Kraj Risarskog salaša u Đurđinu 25. lipnja okupili su se ljubitelji tradicije kako bi se prisjetili starog bunjevačkog običaja, preskakanja vatre uoči blagdana sv. Ivana Cvitnjaka (Ivana Krstitelja). Organizator događaja je Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca koja ovu manifestaciju organizira od 2011. godine. 
Kako je rekao direktor Dužijance Marinko Piuković preskakanje vatre je prastari bunjevački običaj koji je zauzeo značajno mjesto u programu Dužijance. Vatru su preskakala najviše djeca, a posebnom ugođaju doprinijeli su članovi Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo koji su bili odjeveni u bunjevačku radnu nošnju. 
Prema sjećanju Stipana Kujundžića nekada se vatra preskakala u svakom šoru, pa je tako i on kao mali to činio svake godine. Sada umjesto njega ovaj običaj oživljavaju njegova unučad, a svoj zadatak Kujundžić je pronašao u paljenju kukuruzovine i održavanju vatre. 
»Sada, budući da šorova više nema, skupimo se ovdje i prisjećamo se običaja. Kao mali sam uvijek čekao ovaj dan i kao i sva druga djeca tražio što veću vatru, baš isto kao što i sad rade djeca i moja unučad ovdje. Mi smo prije preskakanja pokvasili kosu i lice, a oni to nisu uradili, bit će malo spaljeni, ali neka«, smije se Kujundžić. 
Prema adetu (običaju) vatra se trebala preskočiti barem tri puta kako bi bili ljepši i zdraviji. Ovo tumačenje, kao i ostala u vezi s ovim običajem, od potpunog zaborava na temelju vlastitih iskustava sačuvao je Alojzije Stantić. Kako je Stantić zabilježio, sve do pred Drugi svjetski rat poštivao se 24. lipnja, Ivanje ili Sveti Ivan Cvitnjak (Svitnjak), odnosno blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja kada su bunjevački Hrvati tri dana zaredom navečer palili i preskakali vatru. Kasnije su gar (pepeo) od ivanjske vatre rasuli po njivi da ju zaštite od vremenskih nepogoda.
Ovom prigodom su djevojke pravile i vijence za glavu od ivanjskog cvijeća. Kako je Stantić zapisao, vijenac od sv. Ivana Cvitnjaka djevojke su bacale na krov kuće ili salaša, objesile ga na zid kod ulaznih vrata ili na zabat kuće gdje je visio do drugog Cvitnjaka, da sačuva kuću od groma ili vatre. One su bacale vijenac i na dud, za što se vežu razna gatanja oko udaje djevojaka. 
Ovaj običaj godinama unazad njeguje i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta, koji su ovogodišnje priskakanje vatre najavili za subotu kraj etno salaša Balažević u 20 sati. 
J. D. B.