Relikvije sv. Antuna Padovanskog stigle su u Suboticu 10. lipnja u franjevački samostan sv. Mihovila arkanđela i time okupile veliki broj ljudi, štovatelja ovoga sveca. Na molbu gvardijana fra Ivana Miklenića relikvijar, a u njemu i relikvije sv. Antuna stigle su iz Italije u Zagreb, te ih je provincijal fra Milan Krišto donio u Suboticu. Veliki broj vjernika i mladi u bunjevačkoj nošnji dočekali su ispred crkve komadić zemnih ostataka dragoga sveca, te mu na kraju svete mise poljupcem ili naklonom iskazali čast.
Misno slavlje predvodio je biskup Subotičke biskupije Franjo Fazekas u zajedništvu s fra Milanom, fra Ivanom, te svećenicima Subotičke biskupije.
Kako je u uvodnim riječima rekao fra Miklenić sv. Antun je u franjevačkom samostanu rijetko sam. Tu su uvijek vjernici koji dolaze kod njegovog kipa s molbama, molitvama, ali i zahvalama za darovanu milost.
»Veliki je ovo dan za Suboticu, za cijelu Bačku, pa i šire. Došao nam je gost, gost kojega poznajemo iz daleka. Svetac cijelog svijeta, sv. Antun Padovanski, kojega molimo i za izgubljene stvari i kada se sami izgubimo i ne znamo kamo bi, niti što bi. Svetac je to kojeg molimo kada su poteškoće i brige tu. 
Šalio sam se sa svećenicima, jer svi imaju u crkvi kip ili sliku sv. Antuna, ali se dobro zna gdje se ide kad stisne nevolja – ide se kod franjevaca. Upravo to mi je bila motivacija za pokrenuti ovaj postupak«, kaže fra Ivan i dodaje: »Zaista, rijetko kada se može proći hodnikom, a da nema nikoga kod sv. Antuna. Ljudi mole, razmišljaju, čitaju Sveto pismo, neki pale svijeće... Svatko donosi sebe i svoje brige. Neki molbe, a mnogi i zahvale. Stoga smo zamolili braću konventualce koji čuvaju grob sv. Antuna u Padovi da nam daruju jedan komadić koji je ostao od sveca. Ponekad Bog piše ravno i po krivim crtama i bez crta. Mislio sam da to neće biti skoro, ali eto Bogu hvala stiglo je u najboljem trenutku, pred sam blagdan sv. Antuna.« 
U homiliji provincijal Provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba fra Krišto među ostalim je naglasio starozavjetni pojam »Blago siromasima duhom«, gdje se, kako je rekao, misli na ljude koji svoj život 
polažu, slikovito rečeno u Božje ruke. Koji vide kako ne mogu sami svoj život osmisliti do kraja bez Boga. Također, on je napomenuo kako je cijelo štovanje sv. Antuna Padovanskog na neki način u ozračju siromaha. Bilo materijalnih jer postoji »kruh sv. Antuna« kroz koji se pomaže onima koji oskudijevaju, ali isto tako sv. Antun okuplja i sve one koji vide da su pred Bogom maleni. 
Relikvijar ostaje trajno u samostanu, gdje će se i čuvati, a po riječima fra Miklenića iznosit će se za veliku devetnicu – devet utoraka sv. Antuna, za trodnevnicu i sam blagdan. 
Relikvije ili moći su posmrtni ostaci svetaca ili njihovi osobni predmeti koji su predmet vjerskog štovanja. Štovanje relikvija poznato je i u brojnim crkvama i vjeroispovijestima. Relikvije su uglavnom pohranjenje u posebnim ukrašenim kutijama koje se nazivaju relikvijar. Postoje tri kategorije relikvija: relikvije prvog stupnja – dio svečeva tijela, relikvije drugog stupnja – dio svečeve odjeće ili predmeta koji je svetac koristio, te relikvije trećeg stupnja – predmet koji je dotaknut relikvijom prvog stupnja. 
Ž. V.