Ovaj broj Hrvatske riječi čitate dan ranije. Razlog je izborna šutnja koja počinje danas (četvrtak) u ponoć. Izborna šutnja je period tijekom kojeg je u medijima i na javnim skupovima zabranjeno objavljivanje procjena rezultata izbora, javno predstavljanje kandidata na izborima i njihovih izbornih programa i pozivanje birača da glasaju. Izborna šutnja počinje 48 sati prije izbornog dana i traje do zatvaranja biračkih mjesta.
Za kršenje pravila izborne šutnje predviđene su novčane kazne. To se odnosi na televiziju, radio, tiskane medije, ali i na internet portale koju su registrirani kao mediji. S druge strane, kampanja na društvenim mrežama nije regulirana zakonom i ne podliježe sankcijama ni tijekom izborne šutnje te nas tako zakon neće spasiti ni naredna dva dana. Suvislo je onda pitanje čemu i služi dvodnevna izborna šutnja kada će poruke biračima iskakati s Instagrama, Facebooka, platforme X...
Tako će, ako zaobiđu društvene mreže, birači imati dva dana u svojoj glavi posložiti sve što su u kampanji vidjeli i čuli i odlučiti kome će dati glas 2. lipnja. Treba dobro staviti prst na čelo, jer lokalni izbori su (tek) svake četvrte godine.
Mogu birati. Hoće li nove tvornice, kanalizaciju, vodovod, brzu cestu, brzu prugu, novi trotoar, nova radna mjesta, novi vrtić…Sve to je u ponudi. Naravno, vlast je tu uvijek u prednosti, jer u kampanji dobro dođe obići neko gradilište, otvoriti davno završenu cestu, zabosti prvi ašov u neko (možda) buduće gradilište, urediti kakvo izletište, počistiti baš sada neki divlji deponij, uručiti pomoć najsiromašnijima, podsjetiti na to što je milošću dosadašnje vlasti (i naravno našim novcima) urađeno do sada...
Oni drugi dotle trče istu utrku na stotinu metara s barem 30 metara zaostatka. Pa još kada lokalne teme i probleme u drugi plan bace velika, sudbonosna, nacionalna pitanja od kojih nam život ovisi (a ovoga puta »namjestila« se Rezolucija Ujedinjenih naroda o Srebrenici), cilj na stotinu metara je sve nedostižniji.
Z. V.