Završnicu je najteže napisati, pogotovo kada u nju treba stati četiri dana.
Šurilice po Krku
Dakle, bez puno uvoda krećemo s glavnim jelom. Za bilo koje mjesto volim dobiti preporuke iz prve ruke, a ako mi ne uspiju, koristim internet. Bježim od nekih plaćenih stranica i tražim slične meni. Za otok Krk, kao što sam spomenula, pronašla sam odlične trekove, staze koje treba prošetati, a na istoj stranici sam našla i preporuke za konobe. Nedvojbeno je pala odluka da šurlice moramo probati. Ovdje moram iskoristiti priliku i progovoriti o izrazu šurilice koji se često čuje kada netko objašnjava kako su neke žene sposobne za nešto, zapravo sposobne za sve. Zovu se šurilice. Volim taj izraz. A onda otkrijem da je Krk prepoznatljiv po šurlicama i bez iznimke griješim u izgovoru i mučim se da izbacim to jedno slovo »i«. Kako smo na Krku izvan službene sezone, nema gužvi i lako nalazimo mjesto u konobi Gospoja u Vrbniku, koju preporučam svima. Naravno, naručujem šurlice s kozicama, ali imamo i kušača mesa, pa tvrdimo da su i one s gulašom fenomenalne. Koliko mi se sviđa cijeli koncept šurlica, svjedoči i moja nova ideja da bih bilo gdje, a pogotovo u Vojvodini, rado otvorila radnju u kojoj bih osobno mijesila ovo čudo od tijesta. Ne brinem se da bi mi netko mogao ukrasti ideju, jer puno se radi o marketingu i osobi. Šalu na stranu, ne propustite ovu atmosferu. Tim više što uz ovo glavno jelo odlično ide vino koje rade u vinariji Gospoja.
Koliko mi se Krk svidio svjedoči i moje zalaganje za promjenu plana putovanja i još jedan posjet ovom prekrasnom otoku. Tom prilikom odlučili smo se za blažu šetnju i osvajanje najvišeg vrha. Kad ste na Krku, ne smijete propustiti popeti se na najviši vrh otoka. Uspon na Obvoz i Veli vrh s Treskavca među popularnijim je planinarskim stazama. Obzova je najviši vrh otoka Krka, a nalazi se na 569 metara nadmorske visine. Kao i sama staza, vrh je potpuno kamenit, a pogled seže na okolne otoke poput Cresa, Plavnika, Prvića i Raba, ali i na obalu, a vidi se čak i obris Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Bilo nam je fantastično. Zapravo čarobno, jer smo uživali u čaroliji koju su činili vjetar i kleka. Zabava i ljepota su uvijek u malim stvarima. Moram stati s divljenjima Krku ako ikad želim završiti priču o ovom odmoru.
Sljedeći dan bio je rezerviran za Rovinj. Istina, prvotna ideja je bila pronaći smještaj u Rovinju, ali cijene su, iako je izvan sezone, daleko iznad naših budžeta, pa smo prihvatili ono što smo mogli, a to je jednodnevni izlet. Sjajno smo ga skrojili i danas kad zatvorim oči još uvijek mi se u glavi vide prizori prekrasnog Rovinja, zelenilo Zlatnog rta i naravno pogled s vrha crkve svete Eufemije. Nismo uspjeli dobiti mjesto u preporučenoj konobi, jer je sve bilo rezervirano, ali smo se zato odvezli do Limskog kanala i tamo kušali finu svježu ribu. U ovom kolu Rovinj nas je još jače pozvao na reprizu.
Za kraj mora – Rijeka
Na kraju priče ostaje nam Rijeka. Grad koji je možda i prvi grad na moru u koji sam kročila. Imala sam četiri godine i to nam je bila samo usputna stanica, ali još uvijek pamtim neke scene iz tog razdoblja. Ljeti mi nikad nije dovoljan za boraviti u njemu, ali uvijek mi je jako privlačan i ne mogu zažmiriti na to. Dali smo mu jedan dan i po dolasku s oduševljenjem otišli na Trsat i obišli tvrđavu s koje nam se odmah otvorio pogled na cijelu Rijeku. Preporučujem ovo svakome i dajte mu vremena, jer je tako lijepo samo sjediti i gledati dolje. More i Rijeka učinit će ostalo. Nakon toga smo obišli sve riječke prijavljene i neprijavljene kutaše i zaključili da se Rijeka voli. Nije to onaj gradić uz more u koji idete mirisati borove i satima sjediti na plažama, ali je to grad u kojem će vam svaki korak biti lijep.
Nismo stigli sve obići i morat ćemo se još puno puta vratiti na prekrasni Jadran. No, odahnuli smo i upili sve što smo mogli te se puni energije vratili u nove radne pobjede.
Gorana Koporan
